Veceras sam postavila ono najgore pitanje "sto ima novog?" a ni sama na njega ne mogu odgovoriti. Tako je izgledala i prosla godina.. puna pada..
Ne znam dal je bilo gore boriti se sa bolescu, ispitima, diplomom ili zeljom da napustim cvrsto tlo. Epilog svega bio je tezak potres mozga i veoma stresan povratak kuci. Nije bilo mora, ni ljeta, ni radosti a vec je napadao prvi snijeg.
Strpljenja na bacanje, zelja mnogo manje, potreba najmanje i konacno eto me opet u moru razocarenja i ludosti. U koga god sam vjerovala..pokazalo se da nisam trebala. Trebat ce mi vremena da prihvatim pravila igre koji su drugaciji od onih na koje sam navikla. Trebat ce mi vremena da prihvatim da je sve borba. Najveci je problem sto nemam vise snage. Na rubu sam. To ne govorim samo danas, jucer, unazad godinu.. sto god sam prosla u svom kratkom zivotu bilo je jezovito tesko i gutala sam i trpila sam i nisam odustala. Sad sam na rubu.
Rasplacu me oni koji mi govore ono sto ni ne sanjam o sebi. Rasplacu me oni koji me uvjere da nista ne vrijedim. Gdje je nestala zlatna sredina?
Mozda sam ta zlatna sredina upravo ja samo nikako se izborit da ona izadje na vidjelo.
Post je objavljen 07.03.2011. u 00:09 sati.