Gdje potražiti pomoć?
Ima li uopće toga što bi pomoglo?
Kako izaći iz ovog začaranog kruga pakla?
Kad bi se barem mogla probuditi kao iz ružnog sna i nastaviti u dan, bez sjećanja na sve ovo loše, bez ovog teškog tereta u grudima, bez ove nesnosne buke u glavi...
Jučer smo opet proveli dan okrivljavajući jedan drugoga za nesreću koja nam se događa...
Opet si izrekao puno ružnih i grubih riječi...
Opet dižeš ruke od nas...
Smanjuješ mi prostor...naređuješ, zahtjevaš...
Kao razgovaramo, ali ja samo slušam tvoje izljeve bijesa...svaka moja riječ, pokušaj da se ubacim u razgovor, postavim pitanje, pokušaj da ti prikažem kako ja vidim neke stvari ne dopiru do tebe...ti samo sebe čuješ, ti samo imaš plan iznijeti ono što moraš. I to je jedina istina i to je jedino ispravno...
Ja tonem, tonem i zovem upomoć...još uvijek zovem tebe upomoć.
I što ja više zovem, to me više potapaš...
Toliko sam te voljela...toliko sam gorjela za taj naš dom, obitelj...a sad imaš pepeo...sad imam pepeo...
Ti želiš nešto što ja više nemam...ti želiš nešto što si mi oduzeo...živu ženu u meni...onu ženu koja se smije, koja ima iskru u očima, koja sve može, koja nikad nije umorna...Molim te, preklinjem da mi ju vratiš...što te više molim, ti ju sve više ubijaš...
Držiš za vrat i gušiš...
Nadam se da ću ako me ne ugušiš do kraja, jer ti uvijek pustiš taman kad imaš osjećaj da bih mogla izdahnuti - imati snage oduzeti si život sama...
Ja više ovako ne mogu...
Možda da poslušam savjet moje mame...kad misliš da je sve gotovo, da je sve izgubljeno, primiri se dijete i kaži sebi...Bože neka bude volja tvoja...
Evo, Bože, neka bude volja tvoja...
Post je objavljen 04.03.2011. u 07:15 sati.