Kad su nam sranja došla do grla, došli su prosvjedi, a kad su došli prosvjedi, svi su komentirali kako ne znamo ni protestirati. Kako ćemo znati kad nas odmalena uče da kimamo glavom. Svi ste sigurno čuli za termin zlatnog dijeteta. Zlatno dijete ne prosvjeduje. Ono uljudno pozdravi, pita vas za zdravlje, ukućane i Vaš čir na želucu. Prihvaća raspravu o promjenama vremena i odlazi nakon što ste ga temeljito ispilali.
Zlatno dijete nije uvijek bilo baš zlatno. Kad bi se u dobi od par mjeseci pokakalo, jasno je i glasno tražilo da ga se presvuče. Kada je željelo da se mama okane kafenisanja s onom nametljivom prijateljicom i instantno se pretvori u sisu, tražilo je to glasno i jasno. Ako je to kenjkavo dijete išta znalo kako treba, onda je to bogme protestiranje. Kasnije godine koje nazivaju socijalizacijom zapravo su bile resetiranje mozga i uključivanje funkcije 'klimaj i smješkaj se' na 'on'. To i nije neki problem s obzirom na dobro plodno tlo, nacionalno naslijeđe. Činjenica je da smo mi gotovo bez iznimke bili zaista zlatni. Tko mi? Pa Bog i Hrvati! Zlato mamino, tepala bi nam teta Jadre. Zlato tatino, govorio bi barba Ivo dok bi se (ne tako davno) divio svom naočitom izgledu u ogledalu, ponosan na svoju nježnu prirodu. Zlato je podivljalo, sunce mu njegovo. I dalje se nelagodno osjeća u novoj ulozi, tu i tamo mora i zablefirat, ali to je jedini način. Što će, nema povijest kao samodostatni Francuzi koji čak vjeruju da je njihov jezik božanski. A zlato sve jezike govori. Radi bez plaće, prekovremeno, sretno je, kaže, što ima posao. Šuti zlato kad mu se s državom igraju Monopolyja, okreće glavu kad lokalni šerif prijeti i ucjenjuje, guta knedlu kad traže da za rad u državnoj službi napiše 'Zna se', sliježe ramenima kad čuje za novu aferu...
Tu i tamo komentira nešto u birtiji, ili napiše anonimni komentar na portalu. Ali sad je i s tim dosta. Zlato je napravilo piercing, istetoviralo se i kaže 'let's rock'!
Zlato se otrglo s lanca. Kao i svaki pubertetlija (neka nam je 20, ali ima bit da kasnimo s ulaskom u pubertet!), odjednom uočava da roditelji nisu nimalo cool. Bili su takvi i jučer, ali dogodio se valjda neki klik u percepciji. I iako bi se na momente zlato vratilo materi, ipak se drsko (za bolje promatrače ipak zeru nesigurno) smješka...Činjenica je, kako god, da se više ništa ne zna. Htjeli ne htjeli, ne može više nitko reći - 'zna se'. Došla su loša vremena za znanje koje stane u slogan 'zna se'. Duboko se nadam da su prošla i vremena kad je takvo znanje jamčilo imanje.
Post je objavljen 01.03.2011. u 22:47 sati.