Zora... buđenje novog dana. Pomislim kako nastaje nešto novo. Kulisa. Dekor za današnji dan. Svaki dan iznova stvarana s ljubavlju.
Ljudi propuštaju.
Cvijet...S ljubavlju stvaran. Od sjemena, preko pupoljka do cvata. Koliko dugo možeš promatrati cvijet. Koliko boja ima, kakvih oblika ima, na kakvim je mjestima raslo, u grupi ili usamljen. Osuđen da raste baš tu. Nepokretan. Osuđen da ovisi da li će ga tko primjetiti, a nemoćan da svrati na sebe pozornost..glasom, mimikom, pokretom... možda tek mirisom. A opet tko zna dal će biti pomirisan ili zgažen ne primjećen.. A opet on miriši i cvjeta i daje svima svoju ljepotu...
Ljudi propuštaju.
Kiša... Puštena da blagoslovi zemlju, da daje rast. Katkad prouzroči štetu, ali tek tada je primječena. Sve dobro joj se ne priznaje, sve loše joj se pamti... A ona i dalje pada po svima jednako. Ona i dalje nosi milost.
Ljudi propuštaju.
Zrno grozda.. Jedte li ikada obratili pažnju na jedno zrno grozda... jer na jednom grozdu ima ih svakakvih. Neko je trulo, ali baš to je potrebno vinu... i to je potrebno, ni to nije za bacit... Svako ima svrhu. Ali kada ste obratili pažnju na to jedno zrnce? Na teksturu kože, glatkoću, na miris, boju, na slatkoću njegovog soka na koštice u njemu na njihovu gorčinu?
Ljudi propuštaju.
Oči novorođenčeta još sanjive od putovanja.
Oči dijeteta željne spoznaje, zainteresirane.
Oči pubertetlije izgubljenog i razapetog između želja i realnosti
Oči zaljubljenih koje svijetle i kroz koje se vidi duša.
Oči povrijeđenih.
Oči staraca za koje nitko nema vremena i koji su dosadni ne shvatljivi... ali njima je ostalo tako malo.. tako malo vremena... ali mi ni to nemamo.. tako malo.. nimalo.
Ljudi propuštaju.
Puno toga propuštaju.
Ljudi.
Ali čovjek ne.
Čovjek čini razliku.
Ja sam čovjek. Ako nisam želim biti. To je moj cilj. Biti jedinka. Biti pojedinac. Biti živa. Biti budna. Biti prisutna. Naći vremena. Naći volje. Htjeti. Vidjeti. Svjedočiti. Ljubiti. Voljeti. Usuditi se. Rasti, cvjetati gdje god bila i mirisati pa makar mi nitko nikada ne priznao moju vrijednost. Moja vrijednost je sama sebi svrha. Želim biti osoba koju poštujem. Želim se moći pogledati u oči. Želim život. Pun trenutaka koji oduzimaju dah... jer ih vidim. Jer im dajem pažnju i vidim njihovu ljepotu.
Post je objavljen 28.02.2011. u 21:29 sati.