Mali Brežuljak , na šumskom proplanku bio je jako veseo.
Sunce je svojom toplinom već danima milovalo
njegovu svečanu haljinu posutu malim visibabama.
Jednog jutra nije se probudio radostan kao i obično.
Neka ledena ruka stegla mu je srce.
Njegovim malim visibabama bilo je hladno,
jer te je noći pao snijeg.
Tužno su plakale, drhtureći od zime,
a njihove suze kotrljale su se u podnožje brežuljka,
čineći malu lokvu koja se odmah ledila.
Mali je mrav pospano izvirio iz svog skrovišta
i još zijevajući, ugleda malo klizalište.
Radosno pojuri i odmah na ledu napravi piruetu.
Njegovo razdragano klizanje primijetile su i male visibabe.
Odmah su prestale plakati.
Gledajući njegove vragolije
nisu ni osjetile da je postalo mnogo toplije
i da ih sunce znatiželjno promatra.
Tek kad je mali vragolan pljusnuo u blatnu lokvu,
jer se led počeo topiti,
shvatile su da im više nije hladno.
Veselo su počele pljeskati blatnom klizaču,
a cijeli se brežuljak orio od njihovog smijeha.
2006. god.
Post je objavljen 27.02.2011. u 20:24 sati.