Kada sam došao ispred brodske zgrade županije nekoliko minuta prije 18h, nisam mislio da će od svega biti nešto. Bio sam sedmi ili osmi putnik na jučerašnjem skupu. Rekoh samome sebi, ako nas bude trideset biti će super. S obzirom da poznajem kulturnu i inu scenu grada Broda, sve mi se činilo da smo bukvalno pojeli govno. Ali nekako sam bio zadovoljan, čudno ponosan što sam se uopće pojavio među malobrojnima. Nekako imam osjećaj da su ovo mali koraci, koji će se s vremenom poprimiti nešto veće dimenzije. I došao sam sam. Nikoga nisam molio ni nagovarao. Osjećao sam se dužnim da budem tu, za razliku od brojnih koji samo pričaju o katastrofalnoj situaciji i ništa ne čine. Iskreno, pun mi je k.... takvih opravdanja. Neću biti naivan, možda i nema smisla prosvjedovati, ali ne prosvjedovati ima još manje. Ljudi zaboravalju, ili nisu pratili na satu povijesti kada se govorilo o svakakvim vrstama revolucije. Ali nijedna se nije dogodila sama od sebe, dogodila se potaknuta nekolicinom ljudi, a potom je narasla u nešto veće.
Stajao sam desetak minuta, slušao monologe starijih koji potvrđuju ono što i sam mislim. Sve je na mladima, stariji ljudi ovdje mogu izraziti samo potporu, jer borimo se za svoju budućnost. Tu su zbog svoje djece kažu, koja nisu osjetila potrebu da kaže što misle. Ili kod kuće gledaju modnog mačka smatrajući savjete modne struke bitnijim od borbe za bolje sutra.
Upravo sam tome svjedok. Uhvatio sam neki prilog o balu, koji se odvijao tek do prosvjednika kod markova trga. Gledam te face, te ljude koji se oblače u koje kakve spodobe, koje boli k.... za one male ljude koji se guraju s kordonima da ostvare svoja osnonva demokratska prava - da se okupe na javnom mjestu i iznesu svoje mišljenje. Odjednom postoji zakon koji to sprečava. Pitam se kakav je to oblik demokracije, gdje se izglasavaju zakoni koji pogoduju vladi da sama obuzda i utiša glas naroda?!
Nakon nekog vremena broj se počeo povećavati, i do početka prvih neorganiziranih govora skupilo se dvjestotinjak ljudi. Rekoh, to je to, to je već nešto. Dobar početak.
Naravno, bilo je tu svakakvih likova. Neke prepoznajem. Neki su zalutali na skup, došli se malo zabaviti jer im je bilo dosadno kod kuće. Neki su došli izraziti svoje mišljenje, neki su tu zbog osjećaja dužnosti. Sve u svemu, bilo je to šaroliko društvo, ali mislim da bi bilo previše tražiti dlaku u jajetu. Tko god je došao, ipak je u mojim očima narastao više od onih koji su izmišljali svakakve razloge da ne dođu.
Mislim da bi bilo naivno govoriti o velikoj revoluciji koja će uslijediti, ali ovo je dobar početak. U Brodu, najpasivnijem gradu svijeta i okolice, domu najapatičnijih ljudi, 200 ljudi na prvi dan brodskih prosvjeda je dobar početak.
Moj status na društvenoj mreži koja me sinoć i dovela na prosvjed valjda dovoljno govori što mislim o svemu tome: "Mala gruda snijega se zakotrljala..."
Post je objavljen 25.02.2011. u 18:37 sati.