Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/filmozof

Marketing

Osca revija

KRALJEV GOVOR

Image and video hosting by TinyPic

The King’s Speech
povijesna drama, SAD, 2010.
Redatelj: Tom Hooper
Glume: Colin Firth, Helena Bonham-Carter, Geoffrey Rush, Guy Pearce
Scenarij: David Seidler

Princ Albert, Vojvoda od Yorka (Colin Firth) brat je britanskog prijestolonasljednika Edwarda VIII i sin britanskog kralja Georgea V. Albert je naime mucavac što mu dakako otežava javne govore pred mnoštvom i narušava ugled. Stvari će se dodatno zakoplicirati kada kralj premine, a Albertov stariji brat Edward odluči ne naslijediti prijestolje kako bi se mogao oženiti neuglednom amerikankom Wallis Simpson, pa Albert bude prisiljen postati novi kralj. Albertova žena Elizabetha odluči mu pomoći i potražiti nekoga tko će ga izliječiti njegovih govornih mana te tako dolazi do Lionela Loguea.

Image and video hosting by TinyPic

Prije četiri godine imali smo priliku pogledati dramu Stephena Frearsa o sadašnjoj britanskoj kraljici Elizabeti II u kontekstu događaja oko smrti princeze Diane s Helen Mirren u glavnoj ulozi. Kraljica (The Queen) po mnogima izvrstan film, napravljen s namjerom da se široj publici prikaže situacija iz perspektive kraljevske obitelji neposredno nakon Dianine smrti i izlože osobine kraljice koja se također morala nositi s određenim problemima u izvanrednim okolnostima. S cjelokupnom radnjom kao pozadinom za portret kraljice, njezin lik je ostao kao nalijepljena sličica, a gluma Helen Mirren veća je od filma iz čega je, po meni, proizašao tek prosječan film s odličnom glumom.
U mnogim elementma na Kraljicu podsjeća i Kraljev govor, ipak upečatljiviji i za nekoliko nijansi bolji film.
Colin Firth, odnosno vojvoda Albert (budući kralj George VI) čovjek je plemenita roda iz obitelji koja vlada četvrtinom svijeta. Usprkos pogodnostima i privilegijama koje mu život nudi, princ je na površini plaha osoba, ciničan i pomalo iskompleksiran vlastitom govornom manom koju nije uspio izliječiti ni nakon niza terapija kod najboljih svjetskih liječnika. S druge strane, Lionel Louge, nezaposleni glumac i terapeut, malen čovjek plemenitog karaktera, pučki sin iz daleke australske provincije, ali samopouzdan, vrlo profesionalan i iskusan u onome što radi, vedra i elokventna osoba sa smislom za komunikaciju s ljudima. Uz svu mnogobrojnu obitelj, mladi princ, osim supruge, jedinu podršku pronalazi upravo u Lionelu, čovjeku koji će ga, pod cijenu prinčeva spuštanja na razinu obična građanina potaknuti da izbaci smjelost i samopouzdanje koje čuva duboko u sebi te dostojnost da postane ono za što je predodređen.
Cijela fabula filma i okolnosti u kojima se budući kralj nalazi, dakle abdikacija njegova starijeg brata i njegovo preuzimanje prijestolja, ulazak Velike Britanije u rat s Hitlerovom nacističkom Njemačkom, čak i njegova govorna mana, tek su podloga za ono na čemu je zapravo radio redatelj Tom Hooper, a to je odnos između princa i njegovog terapeuta. Taj odnos, iako cijela pozadina možda djeluje plitko (pitanje koliko se u takvoj priči duboko uopće može ići), prikazan je sasvim spretno i uvjerljivo. Naklapanja o Kraljevom govoru ne bi bila potpuna da se ne spomene gluma britanske škole, uvijek na razini više od one američke konfekcijske. Colin Firth jednostavno je izvrstan, međutim on ne djeluje sam, tu su i podjednako uvjerljivi Geoffrey Rush kao Lionel Louge te Helena Bonham Carter kao buduća kraljeva žena. Usprkos tome što su odnosi između likova i gluma u prvome planu, ostali elementi također funkcioniraju na određenoj razini, pa ovdje ne ispada, kao što je to bio slučaj s Kraljicom, da samo gluma i lik nose film.
Na kraju, Kraljev govor nije ništa što već nismo vidjeli u britanskoj produkciji i malo je pre razvikan film koji balansira između šablonskog pokušaja da se od kraljevog mucanja napravi biznis i snažnog filma koji svjedoči veličini ljudskog duha. Pogledati!

Post je objavljen 24.02.2011. u 00:08 sati.