Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/gospodjicatajnovita

Marketing

Krijesnica u staklenci

Sjedila sam neki dan na balkonu i gledala u nebo. Bilo je predvečerje i uživala sam u toplom zraku ispijajući svoj nescafe. Sama. Zavalila sam se u pletenu sofu, na mekani jastuk, skvrčila noge u koljenu i pustila misli da odlutaju. U jednom trenu krijesnica je proletjela pored mene kao da ima nekog važnog posla i kao da će se ne znam što dogoditi ako ne nastavi let i zadrži se kod mene još samo minutu da je gledam. Sjetila sam se noći prije dvadesetak godina kada sam s hrpom klinaca bezbrižno trčkarala po livadi pored kuće, sa staklenkom u rukama, hvatajući krijesnice i čuvajući ih u istom tom staklenom zatvoru. Vodila sam računa o tome da imaju zraka, pa sam redovno bušila rupe na poklopcu staklenke kako bi krijesnice mogle disati. Nisam baš razmišljala o tome da nemaju dovoljno mjesta za svoje graciozno kretanje. Bilo mi je bitno samo da mi daju svijetlost i da se hvalim roditeljima koliko sam ih ulovila. Danas, recimo, hvatam frajere. Barem pokušavam.
Uvježbala sam ja svoj let i nisam kao jedna od onih krijesnica koje su se dale uloviti. Vješto izmigoljim, ako vidim da mi ne odgovara 'staklenka' u koju me žele ugurati. Koliko god davila svoje prijateljice (koje u velikoj većini nisu u vezama), toliko one dave mene. Slažemo se oko jedne stvari – nisu frajeri krivi što smo mi nezadovoljne. Gledam svoje bake koje obje u svojim kućama poštuju autoritet muškarca. One su te koje ne daju zadnju riječ i koje pokorno kimnu glavom kad njihovi muževi, a moji djedovi, kažu svoje mišljenje. One su te koje im skuhaju ručak i postave stol u podne, kako bi gospoda mogla jesti, one su te koje im peru hlače, peglaju, slažu u ormare, one su te koje daljinski upravljač prepuštaju njima i gledaju ono što oni žele. Zatim gledam svoju majku koja se takvim patrijarhalnim pravima davno izmigoljila i tjera vodu na svoj mlin. Čak štoviše, mislim da u njenoj kući vlada matrijarhat. U njenoj kući je kako ona kaže, ručak ona skuha, ali jede se kada tko želi, nije se ograničila na postavljanje stola u toliko-i-toliko sati, nakon kojeg bi još pokornije sama pospremila isti. Svatko za sobom! Veš stoji u košari dok se ne skupi dovoljno da se napuni vešmašina, a ako žarulja ode kvragu, ostavit će je dok mužić ne primijeti da nema svijetla i promijeni je sam. Za to vrijeme, ona pije kavu s prijateljicama.
Ja sam još uvijek neodlučna kojem sustavu 'vladavine' bih se priključila. Jako bi mi odgovaralo da pijem kavu s prijateljicama dok moj mužić odštopava lavabo, no s druge strane, voljela bih mu ispeglati hlače i ovjesiti ih o vješalicu. Toliko daleko ne bih išla da ga pustim da pegla sam. Nekako si mislim da svom muškarcu ipak želim biti žena i činiti neke stvari za koje se pretpostavlja da su ženski posao. Isto tako, nisam nesposobna sama odštopati isti taj lavabo, no bilo bi mi draže da moj dragi zasuče rukave, izbaci te miške na svojim muževnim seksi rukama i uradi to sam. Za nagradu bih mu i desert napravila.

Mojoj majci je lijepo u životu. Ima troje odrasle djece koja brinu svoju brigu, muža je postrojila kako je htjela i sada je slobodna kao krijesnica.
Bakama, s druge strane, nije toliko lijepo. Ograničene su na određeni broj kvadrata svoje kuće, ne izlaze osim ako ne moraju u dućan ili kod frizerke na trajnu (iako ne znam za koga im ta frizura na glavi, niti idu van, niti ih muževi baš doživljavaju).

A meni kako je, ne znam. Pokušavam naći muškarca koji bi mi u potpunosti odgovarao i poštivao moja pravila, a imao ista pravila po kojima ja volim igrati. No, sve mi se čini kako je to danas nemoguće. Nailazila sam na svakojake. Od onih koji ne žele da izlaziš s njima kako te ne bi primijetili njihovi prijatelji, do onih koji zovu 27 i pol puta dnevno samo da te čuju. Do fizički predivnih, no mentalno priglupih i onih koji su mentalno savršeni, ali nema kemije. Kemija mi je bitna, taj klik koji se dogodi pri prvom pogledu, puno ti kaže. Ima li mogućnosti da bude odgovarajući muškarac za tebe, ili nema li šanse i ne moraš se uopće dalje truditi. Svi su oni očekivali da ću se pokorno upustiti u igru po njihovim pravilima i biti sretna. No, ja još uvijek imam svoja razigrana krila, još uvijek me služe da odletim i preletim od jednog do drugog, u potrazi za karakteristikama koje tražim. Ponekad pomislim da sam prezahtjevna, ponekad pomislim kako tražim samo dovoljno da me zadovolji. Zar je previše da želim muškarca koji mi je fizički privlačan, intelektualno nerecipročan, da ne laže previše (sitne laži su mi čak slatke, kao npr. 'bila je užasna gužva u gradu', a zapravo je popio kvartovsku cugu s dečkima koja je trajala pola sata), nadalje da me poštuje i to je zapravo to. Bilo bi idealno da ima diplomu uz to sve. Takvih vani zaista ima mnogo, svi koje sam dosad upoznala su ispunjavali nekoliko tih kriterija, no nekako su mi svi htjeli podrezati krila.

Ne daj se zatvoriti u staklenku i igrati po pravilima onog koji te zatvorio. Imaš svoja krila kojima raspolažeš i koja te mogu odvesti gdje poželiš, pa i najdivnijoj osobi koja čeka na tebe. Vjerujem da je netko tamo negdje bacio staklenke u smeće i čeka na mene da zajedno preletimo livade, voćnjake, pašnjake i sve ostale travnate površine. Da zajedno osjetimo mirise cvijeća i doživimo zalaske sunca. Netko tko će mi izliječiti krilo ako ga negdje okrznem, a ne još više podrezati ga.
Žene, ne pristajte nikada na manje od onoga što zaslužujete, a vi same znate koliko je to.

Vi zauzete, ispeglajte mu košulju i složite je u ormar, a onda ga zavodljivo gledajte dok stoji na klimavom stolcu i mijenja žarulju.
Vi slobodne, ne gubite nadu. Ja je još nisam izgubila, a tako mi Bog i prijateljice svjedoci – već brujim kako ću ostati stara cura. Vi slobodne - letite gradom i šarmirajte, jedan od njih će zasvijetliti baš kao ona krijesnica koju ste htjele uloviti kada ste bile male. A onda, onda letite zajedno s njim, glumite krijesnice i otkrijte zajedno nove vidike.

Do skora, budi mi dobra.
G.T.

Post je objavljen 23.02.2011. u 15:10 sati.