Marketing
In memoriam
Tuzan tjedan je iza mene! Dva su mi prijatelja otisla za uvijek! Braco i Hrvoje. Godinama smo zajedno igrali rukomet. Stotine utakmica. Mnoga putovanja, mnoga druzenja. Puno lijepih uspomena. Lijepih, jer iz mladosti ne pamtim nista ruznoga, a sport mi je donosio samo radost.
Braco je bio prvi pivot "Osejave" i najstariji igrac ekipe. I najbrzi. Rodjeni kontras, golgeter. Kada su mene postavili na pivota, Braco je s veseljem presao na beka, jer je iz obrane 3 - 2 - 1 jos brze mogao u napad. Hrvoje je bio nezaboravno desno krilo. Izmisljao je nove udarce od dolje i felseve od poda pred kojima su golmani ostajali ukoceni.
Obojica su napustili Makarsku i preselili s obiteljima u Zagreb. Susreti su bili rijetki, ali uvijek srdacni. Kada bih dolazio u Zagreb Braco me je vodio da iskusamo poslastice koje je on volio, a Hrvoja sam odlazio slusati na zborna pjevanja.
Braco je nakon bolesti pokopan u Podgori. Hrvoje je s jos nekoliko prijatelja iz Zagreba bio na ispracaju. Pozlilo mu je i vise nema ni njega.
U mojoj skatuli od postola ima samo jedna fotografija (iz 1971. godine s Turnira opcinskih reprezentacija Hrvatske) na kojoj smo svi zajedno. Braco je prvi s desna, a Hrvoje cuci u sredini.
A ako tamo ima neko rukometno igraliste, siguran sam da cemo igrati u istoj ekipi.
Do vidjenja prijatelji!
Post je objavljen 22.02.2011. u 20:16 sati.