Lutajući nekim mojim pjesmaricama iz zbilja jako davnih godina, pronašla sam jedan, meni zgodan tekst, nastao krajem siječnja 1979., koji sam napisala u obliku "Napomene autora", na kraju jedne moje zbirke pjesama.
Evo ga u cjelosti:
"... A ovog proljeća opet ću pjevati o sreći, o mirisima, o cvijeću, o odlascima na plesove neke daleke.
I neću, neću više maštati o pomirenjima, o ljubavi koja nikada nije i nikada neće postojati.
Neću nazirati niti buditi neku davnu mržnju, odlazit ću na plesove, vraćat ću se ravnodušna, bit ću budna noćima, pisat ću o zvijezdama i sretnicima koji će se voziti daleko, radovat ću se što ostajem u svom divnom domu.
Plakati ću istovremeno, gledati s čežnjom u krajeve neke daleke,još nesavladive, u svjetla što će me mamiti i opijati, u sjene koje će postojati dalje, mnogo dalje od mene, na nekom zidu.
Neki sretnici plesati će tada svoj možda poslijednji ples.
A onaj, nekad moj X.Y., bit će daleko, bit će otac i bit će sretan jer imati će dom, divan i dalek.
Smiješit ću se u tim predvečerjima, proučavajući knjige nekih genija, pisat ću pjesme noćas za mene daleke i sretne!"
Svima laka i ugodna ova hladna noć!
I za kraj, u stilu sa mojom "Napomenom autora", jedna meni draga Mišina pjesma, nastala otprilike u istom razdoblju kad i ovaj moj tekst.
Post je objavljen 21.02.2011. u 22:13 sati.