Evo me. Javlja se general nakon bitke. Malo ću mudrovat ali sve u dobroj vjeri. Netko mora.
Dakle, od 18. do 20.02.2011. igrali smo 9. dvoransko prvenstvo RH u dvoranskom nogometu po pravilima HNS-a. To vam znači da su svi klubovi registrirani u HNS-u, županijskim savezima, svi igrači predno upisani u COMET (software za evidenciju igrača) sa urednim liječničkim pregledima i plaćenim članarinama. Isto kao i bilo koji prvoligaš samo što mi nemamo nikakvog duga prema državi ili dobavljačima.
Na završnici prvenstva plasiralo se 17 klubova a 18. klub Radnik iz Josipovca nastupio je na osnovu pozivnice koju mu je uputio ŽNS Osijek. Tu je bilo puno prosvjeda svih ekipa jer su Josipovčani nastupili u respektabilnom sastavu, sastavljeni od gotovo profi malonogometaša a takav su rezultat i polučili.
Mi smo pak bili u skupini sa Pazinom i Selecta Dubravom iz Zagreba koji su bili nositelji skupine. I nismo odigrali dobro. U prvom susretu remizirali smo sa jakim Pazinom, 2:2 iako smo kontrolirali cijelu utakmicu. Protiv Selecta Dubrave smo napokon odigrali pametno, taktički mudro i do zadnje minute vodili 3:0 da bi u posljednjim trenucima primili gol koji nije puno toga promjenio. Plasirali smo se u1/4 finala kao najbolji drugoplasirani sastav sa 4 boda i +2 gol razlikom. Tamo nas je čekao sastav Zagorca iz Kranine. Rijetko čvrsta i taktički odgovorna ekipa. U prvom poluvremenu tek su dva puta prešli na našu polovinu igrališta a jedini im je cilj bio ne primiti gol i strpljivo čekati priliku iz kontre. Posjed lopte je bio nevjerovatan. Držali smo loptu preko 90% vremena u nogama ali taj Zagorski bedem nismo probili. Čak štoviše u 7. minuti 2. poluvremena naš najiskusniji igrač napravio je grešku iz koje smo primili gol. Povratka nije bilo. Pokušali smo još jače stisnuti ali... iz slijedeće kontre zabili smo si auto gol pri pokušaju presjecanja lopte... i posljednji koji više nije značio ništa. Razlog poraza je vjerovatno u želji za pobjedom i našim nestrpljenjem. Jer unatoč svim dogovorima da igramo na svojoj polovini i da idemo na sigurnu nulu, formacija nam se raspala u 2. minuti susreta. Umjesto mudro i pametno izabrali smo taktiku svi u napad... Ispadošmo. Čestitali smo Zagorcima na mudroj igri a mi lagano, u tihoj misi krenuli ka Osijeku.
Na kraju u 1/2 finala sastali su se Radnik Josipovac – Croatia Perković 5:0 i Mladost Buzin – Zagorec 0:0 pa na penale 2:1. Za treće mjesto Croatia je savladala Zagorac Krapinu sa 2:1 jer su se ovi po prvi puta na turniru otvorili i odstupili od svoje taktike. U finalnoj utakmici Radnik iz Josipovca poražen je od Mladosti Buzin sa 2:3 iako su Josipovčani bili neuporedivo bolji i nadmoćniji. No taktika i iskustvo Zagrepčana bila je ipak pobjedonosna formula. Čestitke Buzinu na prvom naslovu pobjednika RH u dvoranskom nogometu..
Zašto smo mi rezultatski razočarali sami sebe? (navijača nije ni bilo !!) Najveći problem izbornika bio je što je na raspolaganju imao 12 gotovo jednako dobrih igrača. Nije bilo lako posložit sastav. Ne znam. Svi snosimo dio odgovornost. Izbornik za vođenje ekipe i zamjene igrača, igrači za prikazano na terenu, ostatak ekipe za nedolazak i pružanje potpore...
No sada malo o nama ali pojedinačno:
Nevista je branio odlično. Bez ijedne greške.
Cvejo je odigrao ispod svojih mogućnosti. Samo jedan udarac na gol iz igre u tri utakmice uistinu je nedovoljno. Dva tri slobodnjaka izveo je vrlo dobro ali Cvejo može još puno, puno više.
Vinko je bio jedan od korisnijih igrača. Možda trunku previše nervoze ali njegovo neigranje u 1/4 finala bilo je možda i ključni faktor za naš poraz.
Dado je odigrao kao i Vinko. Čvrsto i odgovorno no bez onog dodatnog motiva za napraviti prevagu prema naprijed
Zvone pak nije imao prostora. Prekratak je ovo teren za njega. Zabio je dva gola. Jedan nama jedan protivniku i s njegovom igrom sam u globalu zadovoljan. Možda sam mu trebao dati više minuta u igri.
Ilija je moje najveće razočarenje. Po meni naš najbolji malonogometaš koji to baš ničim nije pokazao na ovom prvenstvu. Nedovoljno borben, nedovoljno žustar, vrlo statičan... kao da mu je Dijana, Božica lova, noć prije iscrpila svu snagu. I on je zasigurno najveći krivac za poraz jer da je pružio 30% od svojih mogućnosti rezultat bi zasigurno bio drugčiji. A što ga nisam mjenjao? Jebiga... od najboljeg igrača očekuješ da će baš sada krenuti, sve ih sam pobjediti... ali nije.
Zrno je odigrao izvrsnu partiju. Bio je nevjerovatno pokretan. Lopta je gotovo uvijek bila u njegovim nogama. Ponekad možda i predugo ali pokazao je neospornu malonogometnu kvalitetu. Čestitam mu na svemu.
Krpan je pak u svim utakmicama pretrpio bezbroj protivnički udaraca po nogama. Čudni su bili sudački kriteriji (prema svim klubovima da se razumijemo) koji su dopustili vrlo čvrstu igru koja uz odabir lopte (Umbro size 5 sa utegom) nije bila sretna kombinacija. Teško ju je bilo kontrolirati, pogotovo kada vas neko pegla sa leđa. Ipak Krpica je odigrao vrlo, vrlo dobro.
Jadro koji slovi za najboljeg napadača u malom nogometu na tekme je došao bolestan. Temperatura je ostavila traga. No on se borio kao lav. Nije pružio partiju za pamćenje, nije bio ubojit no definitivno se trudio svaku sekundu provedenu u igri. Ništa konkretno ali čestitam mu na trudu i borbenosti.
Ivo, koji je naš najstariji igrač ulazio je u igru kada smo pokušavali utakmicu riješiti na "sidraški" način. Primiti loptu i distribuirati je lijevo ili desno. Već rečena preguba igra i nedovoljna angažiranost naših drugih napadača nije mu dala priliku da se istakne. Ipak, na asistenciju Krpana zabio je odlučujući gol koji nas je odveo u 1/4 finala.
Kole je u igru ulazio popraviti nered u obrani koji je bio posljedica one naše jurišne taktike svi u napad. Uglavnom je i uspjevao. U napad mu nisam ni dozvolio ići.
Dumba je Dumba. Britak i čvrst a u posljednjoj utakmici i pomalo nervozan. Ta nervoza je i djelomično opravdana jer neki su u zadnjoj tekmi zaboravili na KODEKS LEGA. Ipak, nije mjesto na terenu za rješavanje takvih situacija. No Dumba je to napravio u dobroj vjeri. Znam to.
Kova je pak odigrao premalo minuta da bih ga mogao ozbiljnije ocjenjivati. On baš nije najsretnije rješenje za te britke tekme. No ipak, došao je i bio na raspolaganju. Hvala mu.
E sad tu su još bili ozljeđeni ali neizostavni Zlaja, Peterson i Hrco koji su unatoč činjenici da ne mogu igrati svo vrijeme proveli sa ekipom i vozili dečke u Sl. Brod. Hvala vam momci.
A tko sve nije došao? Puno njih. Neki se nisu ni opravdali, neki su pak stalno zvali i pitali što se zbiva. Neki se pak na moje pozive nisu javljali a neki su opet u nedjelju igrali gradsku ligu malog nogometa a na prvenstvu se nisu pojavili... Nije fer
No nije sve bilo tako loše u Brodu. U subotnjoj pauzi između dvije utakmice ručak smo (zahvaljujući Ivi i Zlaji) organizirali u restoranu obitelji Ostopanj. No... ti ljudi pokazali su se ljudinama i smjestili nas u novouređeni poslovni prostor koji su nam najestili kao i restoranski i relaksirajući dio. Postavili TV, donjeli karte za belot... A hrane i pića u izobilju. Četiri vrlo ugodna sata, kao kod kuće. Veliko im hvala. Poslje toga Jadro nas je odveo u jednu kavanu na cugu i završni dogovor za tekmu. Bilo je to uistinu ugodno popodne u Slavonskom Brodu.
Uskoro slijedi naše gostovanje u Koprivnici, potom početak Baranjske lige veterana, gostovanje Trogira, Koprivnice... i puno ugodnih druženja sa dragim ljudima.
Post je objavljen 21.02.2011. u 12:07 sati.