Velika firma. Bili su nam partneri u nekim aktivnostima do sada. Pregovori su trebali nastaviti suradnju, uz eventualnu mogućnost da se poveća obim suradnje. Ja sam pregovarao.
Bio sam siguran u sebe uoči sastanka, znao sam da imam sve informacije i potrebne argumente, očekivao sam da će suradnja biti nastavljena i da će sastanak biti uspješan, ugodan i kvalitetan, za obje strane.
Tako sam i zračio.
Susret i sastanak počeli su odlično. Ugodno smo komunicirali i razvoj planova išao je kako sam pozitivno planirao.
Osjećao sam se dobro, kao da vladam situacijom.
U stvari, tako je i bilo.
Opustili smo se i sjeli malo ležernije. Prebacio sam nogu preko druge, onako ležerno, gležnjem jedne na koljeno druge noge.
Nastavljajući razgovore, primjetio sam da su se moji sugovornici počeli čudno meškoljiti... Išli su razgovori dalje u redu, po planu, ali nekako su se počeli čudno ponašati, sklanjajući pogled s mene, gledajući više u papire na stolu pred njima.
Bilo mi je malo čudno pa sam se neprimjetno osvrnuo oko sebe par puta u nastavku razgovora. Pitao sam se da li sam nešto krivo napravio ili je na meni nešto, ali nisam mogao doći do nikakvog zaključka.
Kako ne bih situaciju pogoršao, nastojao sam činiti sve isto kao i do tada, sjedeći ležerno, iako se nisam baš potpuno razvalio kao netom prije...
Završio je razgovor i oni su otišli, sklopivši dogovor o nastavku suradnje kako smo planirali.
No, ja sam i dalje ostao u nedoumici, zbunjen, s određenom nelagodom. Otišao sam u WC i pregledao se detaljno, lice, kosu, odjeću, no nisam našao apsolutno ništa zanimljivo. Štoviše, bio sam zadovoljan svojim izgledom!
Ostao sam lagano nemiran, s upitnikom iznad glave...
Nakon bloka rada za kompjuterom, krenuo sam na marendu s kolegama.
Sjeli smo u kafić, naručili kavu i opružili se na toplom suncu, konačno sunčanog dana, kasne zime.
Opustio sam se, razvalio u fotelji. Prebacio sam nogu preko noge i osjećao se dobro, opušteno, sretan s dobrim prvim dijelom poslovnog dana.
A onda su odjednom kolege oko stola počeli nešto šaputati i smijuljiti se. Nije potrajalo više od par sekundi i prasli su u smijeh.
I pokazali prema mojoj cipeli, onoj koja je bila prebačene preko druge noge...
A onda sam pogledao i ja - đon te iste noge.
I u istom trenutku mi je sve bilo jasno!
Na đonu je bila žvakaća zalijepljena među ripnama đona, na koje se ulovio komadić psećeg govna.
Pravi igrač, nema što! :-)
Post je objavljen 20.02.2011. u 22:17 sati.