Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/priroda-djeca-mi

Marketing

Naši konji

Godinama smo svoje konje samo gledali. Ništa s njima nismo znali raditi i mogli smo samo promatrati kako se ponašaju u krdu, koliko nas prihvaćaju, koliko nam dozvoljavaju da nešto tražimo od njih. A iskreno, nisu nam dozvoljavali skoro ništa jer su vrlo brzo skužili da ne znamo ništa. Prvog su u krdo primili Luku. On je satima mogao čučati kod njih i gledati kako pasu. To ga je jako umirivalo i opuštalo, a oni su se sve više skupljali oko njega i samo je postao dio njih. Trpili su naše umiljavanje i dosađivanje, bili smo im ko dosadne muhe, ali nismo grizli pa je to bilo u redu.
Poštivali smo ih, rekli su nam i previše, ali tako je moralo biti. Vremenom, znam da je istina, oni su počeli poštivati nas. Kužili su da još ništa ne znamo što ćemo s njima, ali sigurno nam nije stalo da ih iskorištavamo. Vremenom su to počeli cijeniti.
Godinama smo radili za njih, za hranu, ništa od njih nismo tražili. Kad se Honey prvi puta odvažio popeti na Patriu, ona je rekla – u redu. Izgleda da će i oni početi nešto tražiti od nas, ali, brinu se dobro o nama pa neka im bude.

Photobucket

Sinderela ----------------------------------------------------Patria i Perun


Photobucket

Perun ko malo magare-----------------------------------Sinderela i Poezy


Photobucket

Perun hrče---------------------------------------------------Dei i Perun - pažljivo!


Photobucket

Ha, gle i ti si mali-------------------------------------------Vjerujem ti, a iz čijeg si ti krda


Photobucket

Prijatelji s osmjehom--------------------------------------Zajedno


Photobucket

Krdo----------------------------------------------------------Naš ljubimac



Perunovo rođenje za nas je bilo čudo. Obožavali smo svaki njegov korak i stalno smo ga mazili, čak i smetali, nismo mu dali mira. Patria, matična kobila, pokazala nam je ogromno povjerenje.
Rodio se u podne, na sred polja, pod drvetom i gromovima, ogromnom i hladnom kišom. Stvarno si je potvrdio ime. Mi smo se uplašili da će ždrebetu nešto biti. Gurali smo ga i vodili kilometar do bokseva, nervozni, krdo uznemireno zbog nas, Patria postojano i ponosno pušta da ga vodimo, a šta bi s nama. Danas kužimo da smo mogli svi jednostavnije proći, no mama ga je potrpala u boks prepun slame i svi smo bili zadovoljni.






Post je objavljen 16.02.2011. u 13:42 sati.