Everybody wants to go to heaven but nobody wants to die
Baš prije neki dan čuo sam u nekom kafiću jednu od onih zarazno smiješnih country pjesmica, koje vam se ujutro nasele u mozak, pa ih pjevušite cijeli dan. Iako mislim da je nisam čuo ranije, dobro sam zapamtio refren Everybody wants to go to heaven but nobody wants to die. Tko je nije čuo, može je poslušati u nastavku, iako verzija koju sam ja čuo, bila je još više "county" sa dva kreštava djevojačka glasa u tercama. Zašto vam sve ovo pričam?
Moram priznati da je sam naslov/refren narodski jednostavan i potpuno točan; mudar poput narodne poslovice. Uz pretpostavku vjerovanja u zagrobni život, koja je implicirana u tvrdnji "svi žele ići u raj", ljudi često zanemaruju očitu činjenicu, da je za to poželjno stanje, potrebno proći kroz stadij koji je najblaže rečeno nepoželjan. Ako bih to "preveo" na jezik ovog bloga, mogao bih parafrazirati
Svi bi htjeli bolje živjeti, ali nitko ne želi u politiku
Kao i ranija pretpostavka vjerovanja, ova parafraza podrazumijeva da je politika ta zbog koje živimo sve gore i gore. I zaista, ne može se dovoljno puta ponoviti: Ako nam je zemlja opustošena zbog mnogih desetljeća kriminalne politike, jedino je politika ta koja može stvari preokrenuti i pokrenuti na bolje. Razmislite, mogu svi Uskoci svijeta pohapsiti sve korumpirane i nepoštene političare, i mogu njima svi sudovi svijeta napuniti sve Remetince svijeta, ali ostaje pitanje, tko će doći na njihovo mjesto? Ako se ne stvori kritična masa poštenih, dobronamjernih, marljivih i radišnih ljudi u političkim strankama, doći će samo novi "Kalif umjesto kalifa" i ništa se neće bitno promijeniti.
Pred našom zemljom, našom zajednicom, velike su i dalekosežne odluke, od kojih je pristupanje Europskoj uniji ili ne, samo najvidljivija: morat ćemo odlučiti što ćemo s mirovinskim sustavom, morat ćemo naći načina kako da pokrenemo proizvodnju, kako da postignemo koliku-toliku ravnotežu između uvoza i izvoza, proizvodnje i potrošnje, želja i mogućnosti. Upravo zbog toga, pozivam vas, molim i preklinjem, u svoje ime, ime svoje dvoje djece, i svih osoba koje smatrate dragim: Nemojte na sljedećim izborima ostati po strani. Nemojte glasati za Hadeze, samo zato da ne bi slučajno došli esdepeovci na vlast, i obrnuto: nemojte glasati za Esdepe zato da hadezeovci slučajno nešto ne smuljaju i ostanu na vlasti. Nemojte glasati niti za njihove priljepačke stranke pravdajući se da su "manje zlo", jer drugi nemaju šanse... *
Pozivam vas, molim i preklinjem: na sljedećim izborima glasajte za nove, mlade ljude; za one koji još nijednom nisu bili na vlasti, glasujte beskompromisno za one s kojima se slažete, pa makar možda koji puta u društvu i prešutite svoje stavove jer su "prenazadni" ili "preradikalni". Ne sramite se biti konzerva ili revolucionar, budite to što jeste, i birajte one obične male ljude s lista živopisnih imena. Dajte im šansu. Zar netko može biti gori od plavo-crvenog duopola?
Imam još luđi prijedlog. Umrite. Umrite kao u ovoj pjesmi: umrite vlastitoj izoliranosti, svojoj samoći i osjećaju nemoći, umrite vlastitom beznađu, pasivnosti i ravnodušnosti da bi se rodili ponovno u snazi zajeedništva, snage, aktivnosti, proaktivnosti, kreativnosti i rada. Uključite se u neku stranku koja se želi dokazati svojim radom u zajednici, uložite u nju svoje poštenje, svoju čast, i nemojte dopustiti da se zapusti i usmrdi. Budite ta promjena u svijetu koju želite vidjeti, i na pravom ste putu da ostvarite onakav raj kakvog očekujete.
_____
* Dakako - ako za bilo koju od navedenih stranaka glasate iz uvjerenja - svaka čast; samo naprijed: ovdje ne govorim o vama. Pročitajte još jednom zadnje dvije rečenice prije zvjezdice.