Ponekad zavidim nekim ljudima koji pišu na svojim blogovima na način da raspale po svemu i svačemu jer to im je zasigurno vrlo važan ispušni ventil, no nažalost nisam među takvima budući da znam ljude koji me čitaju pa stoga ponekad pišem pod ručnom, kako nebih povrijedila neke ljude te time stekla neprijatelje, kojih u stvari niti nemam.
Oni rijetki koji možda misle da su mi neprijatelji u pravoj su zabludi jer ti bedačeki nisu svjesni činjenice da ja ljude uopće ne doživljavam kao neprijatelje već kao rijetke iskrene prijatelje i sve ostale ljude.
Mislila sam kako ću o mojem razočaranju u neke dosta bliske osobe, dugogodišnje kućne prijatelje kroz 20 i kusur godina, pisati jučer, no dobro da nisam, jer sam bila ljuta i ogorčena a pod takvim negativnim emocijama zasigurno nebih mogla govoriti o stvarima iz realne perspektive.
Danas sam nešto hladnije glave i negativne emocije su bitno popustile u odnosu na prethodna dva dana.
Ljuta sam više na sebe nego na ljude u koje sam se razočarala, shvativši da sam godinama bila slijepa i naivna, te bezrezervno vjerovala tim ljudima.
Ponovno sam ogorčena zbog svoje lakovjernosti uslijed koje sam se čudila zbog čega su tim neki prijatelji okrenuli leđa već davno, no očito su sagledali neke stvari mnogo realnije i prije od mene.
No proći će, sve će proći, čovjek uči na greškama dok je živ.
A ja sam još živa pa učim o ljudima.
Sutra je novi dan kojem se radujem.
Lijep Vam pozdrav svima uz jednu morsku laganicu sa predivnim spotom.
Baš za uspavanku.
Post je objavljen 08.02.2011. u 21:40 sati.