Kreativnost je moj život. Jednostavno obožavam stvarati. Bilo da se radi o pisanju, fotografiji ili jednostavno o muljanju malih, blatnih kuglica do sjaja u japanskoj vještini dorodangoa, svaki put kad nešto završim ispuni me osjećaj zadovoljstva i sreće o kojem sam postao ovisan. Jednom kad postignete taj stupanj povjerenja u samoga sebe i svoj rad, kreativnost postaje poput droge.
Više nema sumnje da li ste u stanju napraviti ili stvoriti nešto, nego ste fokusirani na otkrivanje vlastitih granica. Umjesto “da li ja to mogu?” počinjete se pitati “što bih još mogao napraviti?”.
Upravo zbog tog osjećaja ispunjenja, u kojem se čovjek osjeća kao da je našao smisao, pokušavam utjecati i biti poticajan drugima da se bave kreativnim radom. Nije bitno čime, bitno je samo raditi ono što vas zanima i čini sretnima. Fotografija, film, pisanje, crtanje, rezbarenje drvenih mačeva. Medij ovisi samo o vama.
I nemojte se brinuti ako niste savršeni. Nije nitko! Brinuti o tome što misle drugi o vašem radu ili se uspoređivati s drugima (vašim idolima recimo) je bespotrebno razbacivanje energije koja može biti iskorištena i usmjerena u bolje stvari.
Dopustite si i da ne uspijete. Možda vam samo ne odgovara medij. Ja sam svoje izražavanje započeo crtanjem, jer su svi oko mene bili nadareni za to. Ja nisam. Crtao sam godinama, radio na sebi, učio, usavršavao svoje sposobnosti i znatno napredovao prije nego sam shvatio da su priče i likovi (crtao sam stripove) ono što čini moje radove dobrima i što ih izdvaja od drugih. Odlučio sam napisati nešto, čisto kao eksperiment, i od tada nisam prestao. Pronašao sam svoj medij. No, važno je da nisam do te psoznaje došao nekim testom ili razmišljanjem nego iskušavanjem i isprobavanjem. Probao sam ja i glazbu, pjevanje, crtanje, čak i sport prije nego sam se pronašao u pisanju. Kako bi znali što vam odgovara, trebate proći ono što vam NE odgovara. Svaka čast izuzecima, ali oni su iznimka koja potvrđuje pravilo.
Isto tako, nisam prestao tražiti, isprobavati i eksperimentirati. Tko kaže da je pisanje jedino u čemu sam dobar i što me ispunjava? Ako je čitav život potraga za samim sobom i ako ona nikad zapravo ne završava, onda i potraga za našim interesima i strastima također nikad ne prestaje. Na kraju krajeva, čovjek se tijekom života stalno mijenja, a s tim se mijenjaju njegovi stavovi, ukusi, razmišljanja i interesi. “Stalna na svijetu samo mijena jest”, pjesnička je paradigma onoga što želim ovdje reći. Ponašajte se u skladu s time.
Treba skupiti hrabrost za izložiti se, iskušati nešto novo, i ne obazirati se na kritike izvana, koje će sigurno biti pozitivne i negativne. Drugačije i ne može, s obzirom da ukusa na svijetu ima onoliko koliko ima i ljudi. Ali i cilj nikad ne treba biti da budete savršeni nego jednostavno da budete kreativni. Poboljšanje će doći samo od sebe, iako savršenstvo nikad. Uostalom, tko želi biti savršen? To zvuči tako dosadno. Ako uklonite taj imperativ sa svojih leđa, mogli biste se začuditi koliko će iskustvo stvaranja biti pozitivnije i zabavnije.
Post je objavljen 06.02.2011. u 12:03 sati.