RIJEKA ŽIVOTA
Kad zaplivaš jednom, uzburkanom rijekom,
tom rijekom života koju Bog ti je dao,
vlastitom snagom usmjerit ćeš život
dobrome moru, budeš li znao.
Kad jednom zaplivaš tom rijekom života,
plivati učiš do njenoga ušća.
Vjeruj da nitko još prošao nije
njezinim tokom bez mnogih tonuća.
Kad zaplivaš jednom, bez pomoći moje,
strepit ću za te' i Bogu se molit,
drhtat nad tobom, strahovati silno,
u želji da smijem do kraja te vodit.
Znaj, rijekom tom tvojom plivat će mnogi,
sudbinama svojim, što srce ti dirnu,
kad vidiš da tonu, ti pruži im ruku,
dobrotom im svojom daruj rijeku mirnu.
Ta rijeka života je virova puna,
vrtloga mnogih i strašnih brzaca.
Snagom te silnom skršiti mogu,
bujicom svojom, na stijene što baca.
Vjeruj u sebe dok plivaš tom rijekom,
vjera ti mora osloncem biti,
samo ti biraš u koje će more
jednom na kraju ta rijeka se sliti.
Kad tvoja se rijeka svom kraju približi,
pa poželiš možda da ubrza malo,
sve češće ćeš tok njen u sjećanja vračat,
onako, tek tol'ko da vidiš...
...koliko je kapi od Tvoje Rijeke
u Rijekama drugih života ostalo.
Post je objavljen 04.02.2011. u 08:05 sati.