Pregled posta

Dan za legende... Ivan Helguera

Iván Helguera Bujía, rođen je 28. ožujka/marta 1975. godine u Santanderu, velika je legenda Real Madrida a za klub je igrao punih 8 godina i svojevremeno bio jedan od kapitena tima...

Ivan Helguera bio je dio jedne od najboljih momčadi Real Madrida svih vremena, može se pohvaliti osvajanjem dvije Lige prvaka, osam godina nosio je bijeli dres i svo to vrijeme je bio primjer za predanost, iskrenost i rad i u dobrim i u lošim vremenima. Iván Helguera rođen je u Santanderu a svoju profesionalnu karijeru počeo u Manchegou, nedugo nakon igranja u Manchi, preselio se u Albacete, odakle odlazi u Talijanskog velikana, Romu. Tamo je proveo samo godinu dana, ali je skupio mnogo iskustva dijeleći svlačionicu sa jednim imenom kao što je Francesco Totti. U Romi je skupio svega sedam nastupa i nije se uspio nametnuti kao član udarne postave, stoga ga Roma u ljeto 1998. godine prodaje Espanyolu. Espanyol mu je bio odskočna daska, tamo je jednu sezonu odigrao sjajno što je rezultiralo pozivom u reprezentaciju i na kraju prelazak u najbolji klub na svijetu - Real Madrid. Došla je jedna velika etapa u njegovoj karijeri, u osam godina provedenih u Madridu osvojio je dvije Lige prvaka, tri Španjolske lige, Europski Superkup, Interkontinentalni Kup te Španjolski Superkup. U svojoj prvoj sezoni u klubu igrao je uglavnom na poziciji zadnjeg veznog, tu je igrao i finale Lige prvaka 2000. gdje je Real slavio 3-0 protiv Valencije, odigrao je Helguera u toj sezoni 33 utakmice te bio neizostavna karika u Del Bosqueovoj 'mašineriji'. Naredne sezone prebačen je na štopera, na toj poziciji sjajno se snašao, a čak je postigao i pet golova u sezoni 2000-01 kada je i osvojio svoju prvu Primeru sa Realom, igrao je te sezone u tandemu sa Fernandom Hierrom od kojeg sam priznaje je mnogo naučio. Bio je dio pobjedničke momčadi iz Glazgowa 2002., a njegov gol bio je presudan za plasman u finale, naime, Helguera ga je postigao u polufinalu na Bernabeuu protiv Bayerna. Sezonu nakon toga ponovo se okitio medaljom pobjednika Primere a postigao je za štopera itekako dobrih 6 golova. U naredne tri sezone Real je bez trofeja, Helguera je čak postigao par važnih golova u tom periodu, izmeđuostalih itekako se ističe onaj Juventusu 2005. u osmini finala Lige prvaka, no Real tada nažalost nije prošao ili pak Portu iz sezone 2003-04. Madridski tim te sezone bio je jedini tim koji je imao pozitivan međusobni skor sa Portom, šampionom Lige prvaka iz 2004. Tijekom sezone 2005-06 Helguera je prošao kroz veoma teško razdoblje svoje karijere, odigrao je tek 19 utakmica. U ljeto 2006. stavljen je na transfer listu, za njega su interes pokazali Milan i Barcelona, no odlučio je bez obzira na okolnosti ostati vjeran bijelom dresu.

U sezoni 2006-07 bio je neizostavna karika u šampionskoj generaciji Fabia Capella, postigao je pobjedonosni gol na Anoeti koji je Real ostavio u utrci za prvaka Španjolske, iako je izgubio broj 6 (od Diarre) bio je kapiten Madridskog tima u par navrata. Nakon što je sa Realom osvojio Ligu te sezone, u jednom intervijuu za Real Madrid TV rekao je: Do prije par mjeseci nitko nije smio staviti ni eura na nas, no ja sam svo ovo vrijeme vjerovao, bio je ovo trijumf vjere i želje ali prije svega samog temperamenta koji smo imali svo ovo vrijeme. Dali smo sve od sebe i na kraju uspijeli." - bila je to za Helgueru posljednja sezona u Real Madridu. Za 'kraljevski klub' odigrao je čak 345 utakmica i postigao 33 gola. Prešao je u ljeto 2007. godine u Valenciju za koju je odigrao ukupno 31 utakmicu i postigao jedan gol, kada je se ponovo vratio na Bernabeu u dresu 'Cheosa', dobio je velike ovacije. Igrajući za Valenciju upotpunio je svoju riznicu trofeja na klupskom nivou osvojivši Kup kralja, igrao je u finalu, finalu protiv Getafea. Inače, Helguera je poznat kao veoma sentimentalan igrač, uvijek predan radu i željan uspijeha, tome najbolje ide u prilog činjenica da je u sred utakmice znao zaplakat kada bi tim primio gol. Posebno ga je bilo teško vidjeti kada je Real ispao u polufinalu Lige prvaka 2003. od Juventusa, kada je iskreno zaplakao. Imao je čestih ispada ali je sve to nadoknađivao velikom borbom i zalaganjem na terenu. Poznat je kao veoma agilan igrač sa dobrim osjećajem za prostor, svestranost je bila glavna njegova odlika svih tih godina, a u igri glavom bio je fantastičan. Veliki je intuzijasta, a to je potvrdio izjavom kada je rekao da u 33. godini života pokušava živjeti sa istim entuzijazmom kao sa 20.

Ostao je zapamćen po jednoj komičnoj sceni u Ligi prvaka protiv Steaue s gol crte je Helguera loptu prebacio preko gola. Samo je trebao postaviti nogu i veselje je moglo početi, ali, nekoliko se sekundi smijao sam sebi, kao i prepun stadion. Za reprezentaciju je debitirao 18. studenog 1998. godine protiv Italije, rezultat je bio 2-2. Igrao je na Euru 2000 u Belgiji i Nizozemskoj, Mundijalu 2002 u Japanu i Južnoj Koreji te bio svjedok one krađe u četvrtfinalu protiv domaćina (Koreje), tada je ustao sa klupe i verbalno napao glavnog suca utakmice. Prisustvovao je i na Euru 2004 u Portugalu. 2006. propustio je Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj zbog nesuglasica sa Luisom Aragonesom, kao zamjena pozvan je Pablo Inbanez. Za reprezentaciju je odigrao 47 utakmica i 3 puta se upisivao u strijelce. Njegov mlađi brat Luis Helguera također je profesionalni nogometaš, karijeru si je izgradio igrajući izmeđuostalih za Zaragozu, Fiorentinu, Udinese dok je danas član Huesce. Oženjen je sa svojom dugogodišnjom djevojkom Lorenom, a ima dva sina, Lucu rođenog 30. studenog 2005. i Enza, koji se rodio 2008., zanimljivo ista imena svojim sinovima dao je i Zinedine Zidane. Danas živi u Madridu, a nedavno je rekao kako bi mu san bio kada bi postao trener kluba.

Post je objavljen 03.02.2011. u 20:41 sati.