Marketing
Svijećnica
Prije dvije tisuće godina upalilo se jedno svjetlo, zvalo se Isus iz Nazareta.
Maleno je to Svjetlo. Rođeno od nepoznate djevice iz Nazareta, Marije, čuvano nepoznatim zaručnikom te djevice, Josipom, progonjeno od kralja Heroda, u izagnanstvu i u tišini nazaretskoga kraja živjelo do tridesete godine, a da nitko ništa nije o tom Svjetlu znao. Ono je svijetlilo, sve se više širilo dok nije upalilo najprije Judeju i Galileju, a onda prešlo na istok, sve do Indije i Kašmira, te na zapad preko Male Azije i Grčke, preko naših krajeva do Rima i Španjolske, i upalilo cijelu Europu. A onda se iz Europe proširilo u čitav svijet i više nema gdje ne gori. Nitko nije računao da bi to Svjetlo moglo osvojiti suvremeni svijet i da to Svjetlo ni danas ne mogu ugasiti sva oružja mraka, nehumanosti i suprotstavljanja.
To Svjetlo nije zemaljsko i nije svjetlost obične svijeće. To je Bog sam, to je snaga neba, vječnosti i apsolutnog prvotnog svemoćnog bića. Tko god upali svoju savjest, svoje srce i svoju volju na toj svijeći, sam postaje svjetlo i najsnažnija životna vatra, koja može sve ogrijati, sve osvijetliti i svima darovati život vječni.
Svijećnica je dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa u hram da bi ga po židovskom zakonu kao prvorođenca prikazali Bogu. Tada je starac Šimun rekao proročke riječi da je to dijete postavljeno na propast i spasenje mnogima u Izraelu, da je on svjetlo naroda, te da je to znak kojemu će se svi suprotstavljati.
Zapravo Crkva, kršćanska vjera i svaki čovjek s iskustvom Duha Svetoga doživljavaju kako mu se svi suprotstavljaju, a on unatoč suprotstavljanju sve pobjeđuje. Mrak se suprotstavlja svijeći, ali ona pobjeđuje osvjetljuje i uništava mrak.
Svijeće su objavljivale svjetlo, koje je raspršivalo mrak, tamu, nečovječnost i zlo.
Ljudi goloruki, bez oružja, bez saveznika i diplomatskih relacija, samo s nutarnjom sigurnošću da mora pobijediti sloboda, samo sa svijećama u rukama, pobijedili su, srušili su tiranske vlasti i Berlinski zid, zidove između Istoka i Zapada Europe, i uništili hladni rat..
Svijeće su opasne za one koji čine zlo. Svjetlo je opasnost za ljude koji su nečiste savjesti, koji zarobljuju i plijene druge, za one koji se bogate na račun drugih, koji su mračni i nehumani.
Svijeća izgleda slabašna, možeš je svojim dahom ugasiti, svijeća ne može ogrijati, ne može ni osvijetliti na daleko. Svijeća može upaliti drugu svijeću, a onda se upale tisuće i milijuni svijeća, i tada nastane svjetlo koje obasjava čitavu kuglu zemaljsku. Tako se iz ropstva prelazi u slobodu, tako mrak propada i nastaje dan.
Zato danas kršćani u crkvi blagoslivljaju svijeće, čuvaju ih za trenutak svoje smrti, kako bi kroz mrak i nepoznanicu smrti ušli u svjetlo i sigurnost života. No, još važnije je pokraj materijalne svijeće upaliti svijeću u srcu, povjerovati Isusu iz Nazareta, početi čitati njegovu riječ i moliti se njemu, razgovarati s njime, postati mu prijatelj, te tako postati svjetlo neuništivo koje će druge paliti, voditi u život, koje će naše društvo činiti humanijim.
Budimo svjetlost svijeta!! 
MIr i dobro 
Post je objavljen 02.02.2011. u 09:09 sati.