ISPOVJEST
Ne želim taj osjećaj. Ne želim gubiti tlo pod nogama i drhtati svaki put kada te vidim. Ne treba mi to. Nije mi potreban osmjeh na usnama svaki put kada se sjetim tvojih dodira. Da li, za ime svega, postoji još itko tko bi želio ubrzano bilo, isprekidani dah, zamućeni pogled zbog nekakvog dodira usnama.
Želim nazad svoju ustajalu žabokrečinu, nevrijedne tračeve, antistresnu terapiju u frižideru i svejezične i svekulturne sapunice.
Mislim, dajte , molim vas recite....zar nije već OUT taj osjećaj sreće kada zazvoni telefon i vidim njegovo ime, kao pozivatelja.
Ja nisam dijete, ozbiljna sam zrela i savjesna osoba, odgovorna, sa svojim brigama i problemima i ne trebaju mi sati i sati provedeni u milovanju i tepanju. U pričanju besmislenih pričica o sreći, toploti, ljepoti zajedničkih trenutaka kada bih trebala ozbiljno i zrelo promišljati o problemima recesije, privatizacije, korupcije, komunizma, fašizma, nihilizma i svih drugih cija, izama tj. bezvezacija i besmislizama. Takođe ne želim trpiti podsmješljive grimase i prevrtanje očima svih prisutnih koji se razbole od slatkih bedastoća kojima obasipamo jedno drugo
Da, i još nešto
I ti si ozbiljan muškarac i molim te, prestani već jednom s tim djetinjim glupostima, s tim pričama kako sam ti lijepa mila i draga, nježna, mazna i kako ti je dobro samnom, kako me želiš uvijek uz sebe, kako.......hm............halo, hej, velim, dosta je.........neću, neću i neću
Hoću, hoću hoću hoću hoću
Hoću sve to
Hoću tu sreću
Hoću tebe, tvoje ruke, tvoje usne, poglede očiju boje dima i sneni osmjeh
I ruke oko sebe dok pokušavamo zaspati
Jedno uz drugo
Jer jesam dijete
Sretno i voljeno
Ušuškano u sigurnosti, mekoći i nježnosti tvoje ljubavi
I zato, evo ponavljam, hoću
Budi blentav i zvrkast i samo me, onako, jednostavno i prosto voli i učini da lebdim
I znate šta još........i ti, slušaj, i tebi govorim..........drži me treptajem kapka visoko iznad zemlje, koliko god i znaj, znajte, čaki ako me jednom i ispustiš, pa padnem , ozlijedim se...nije bitno
To je sitnica, nevrijedna glupost
Zato što se ništa ne može mjeriti s činjenicom
Da si me podigao iznad života
I da sm lebdjela
Visoko.................
Post je objavljen 30.01.2011. u 17:43 sati.