Bože moj...koliko je volim
Ljubavi moja, nježna moja ženice...nikad se neću umoriti govoriti koliko si lijepa...to samo izlazi iz mene...ti si moja ženskica...moje sunce...moj beskraj...moje sve...
Bože moj volim ovu ženu, volim je nevjerojatno...ona je sav moj svijet...sva moja sadašnjost...sva moja budućnost...
Bože kad je budem mogao ljubiti...ljubit ću je milimetar po milimiter njenog tijela i nikad neću prestat...jer malo će biti da živim sto godina...nikad se neću odlijepiti od nje...
Bože, trebam je kao zrak, kao disanje...sve ono posebno u meni je ona, moja djevojčica...ne mogu zamisliti više život da nije ona u njemu...ljubavi moja, koja si ti muzika u mom srcu, srećo moja...ti si moje najsvetije mjesto u koje uranjam svake sekunde...ti si najposebnije što mi se u mom životu dogodilo...
Djevojčice moja toliko ljepote u tebi...a tako si skromna cijeli život...svojom ljepotom si mogla pokoriti svijet...a tek ljepotom duše...jedinstvena si, posebna si ljubavi moja...
Nitko kao ti ne hoda ovom zemljom...trebao sam proživiti s tobom svoj život...gdje bi nam bio kraj...
Toliko plaha, a opet čvrsta...toliko krhka , a opet snažna...tako nježna, a opet tako ponosna...
Tako si posebna, tako jedinstvena, tako neponovljiva, tako svoja...
Zahvalit ću Bogu, na kojeg me upućuješ svaki dan...i tvojoj majci što te rodila...što postojiš...volim te, ljubavi moja, živote moj...molim te, večeras spavaj sa mnom...
Post je objavljen 28.01.2011. u 21:13 sati.