Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/priroda-djeca-mi

Marketing

Kako je sve počelo

Oduvijek smo bili povezani s Prirodom. Vremenom smo se udaljili, ali stalno smo razmišljali i podupirali ekološki pristup Zemlji.
Tako su nas učili naši Stari i za nas je to normalan način razmišljanja.
Ipak, rat, tempo života, posao, sve to nas je udaljilo od konkretnog odnosa sa Zemljom.
Preopterećenost brigama, životni stresovi, ali možda ponajprije bolest našeg starijeg sina, dovelo nas je do toga da stanemo i razmislimo kako dalje.
Godine putovanja u Zagreb, Veliku Goricu, poduzimali smo iz želje da mu više pružimo i motiviramo ga.
Naučio je puno, naročito o komunikaciji s drugom djecom, relativno brzo se prilagoditi novoj sredini, novim ljudima, provoditi gotovo cijeli dan samostalno i sl. Te su godine rezultirale velikim napretkom, pokazale nam blagodati, ali i opasnosti života u centrima
Maja, predivna defetkologinja koja je radila s njim jednom nam je rekla:
- Pustite čitanje i pisanje. Naučite ga da se sam oblači, brine o sebi, učinite ga samostalnijim, pustite da nauči opstati, naučite ga da radi, neka vidi rezultate svoga rada i neka bude ponosan, neka uvijek ide korak dalje, koliko može, neka nauči nešto novo, savlada neku sitnicu i, hvalite ga, da se osjeća dobro, ispunjeno, sretno, važno.
Tada nismo razumjeli u potpunosti, ali vremenom, istražujući, i sami smo došli do sličnih uvjerenja.
Otkrio je folklor i obožavao ga, ali društvo je odradilo svoje...

Pričali su nam o konjima, zašto ne probati?!

Koze su nam predstavili kao izvrsne terapeute, smijali smo se, ali smo otkrili da su u nekim situacijama puno zgodnije od konja jer su manje, mirne, ne mogu povrijediti, brižne su i obiteljske životinje, a djeca ih obožavaju.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Životinje su unijele velike promjene u naš život.
Luka se preporodio, ojačao, puno je u Prirodi, zdraviji je, ima svakodnevne obveze.
Čišćenje bokseva je nešto što mu se milijun puta ne da, ali kad ih sredi, zadovoljan je.
Tada je želio biti Robek (Redford iz Šaptača konja), trenirati konje i ići na folklor. Zar je to tako puno!
Ako na njemu primjećujemo promjene na bolje, zašto ne pokušati i s drugom djecom, odraslima, i to ne samo s posebnim potrebama?

Photobucket


Naravno, ne treba pretjerivati, životinje ne mogu nadomjestiti prijatelje, ali u današnjem svijetu, ti posebni problematični odnosi znaju biti problematični za sve nas, a koliko tek djeca s posebnim potrebama teško pronalaze dovoljno ljudi i djece bez predrasuda da ih prihvate.
Oni bez problema u rastu i razvoju, moraju se senzibilizirati, jednostavno moraju naučiti.
Puko "podnošenje" nekoga s pp nije dovoljno.
Komunikacija mora biti dvosmjerna.
To je jedan kontinuirani proces, učenje u koje se treba uključiti što više dobrih ljudi.
To učenje ne možemo provesti sami na imanju, ali u suradnji s učiteljima, roditeljima, djecom, mladima koji imaju volje i želje komunicirati , već smo napravili jedan iskorak više k razumijevanju.
Svi mi možemo pozitivno iznenaditi i bljesnuti, samo ako nam se pruži šansa.

Cilj nam je da svi shvatimo kako možemo uživati u druženju i pomagati onima kojima su i najjednostavnije stvari komplicirane, i da nam to ne bude puka obveza već da od malih nogu usvojimo takav način razmišljanja i ponašanja i da to od nas stvori bolje osobe,a samim time i jedno bolje i kvalitetnije društvo u kojem neće biti odbačenih i marginaliziranih članova zajednice.
Bez razumijevanja toga tko smo, ne možemo stvarno napredovati.

Photobucket







Post je objavljen 26.01.2011. u 09:05 sati.