Marketing
Obraćenje za povijest!
Sveci, sveci, sveci.... ima ih puno; puno slika, kipova, oltara i hodočašća. Slavimo i neke, čiji su životi isprepleteni više legendama nego nekim čvrstim povijesnim podacima i za koje ne možemo sa sigurnošću reći, da li su uopće postojali. Jedan od takvih je u cijelom svijetu, a i kod nas, vrlo poznati i čašćeni sv. Juraj. Ali Bog i tu uslišava naše molitve i čini čuda jer ona ne ovise toliko o zagovoru sveca, koliko o našoj vjeri.
Međutim, ima jedan prvorazredni svetac, čija pisma i poslanice čitamo gotovo na svakoj misi, a o njemu znamo jako malo; premalo, a to je
sv. Pavao. Prvi do Petra, veliki apostol naroda i najveći misionar Radosne vijesti. Koliko je premalo štovan pokazuje i činjenica da u cijeloj Hrvatskoj postoji samo 4-5 crkvi koje ga štuju kao svog zaštitnika. Ni godina posvećena sv. Pavlu nije to promijenila. O njemu jednostavno premalo govorimo i premalo znamo. Šteta, jer baš o njemu trebali bismo znati gotovo sve jer je njegov životopis detaljno zapisan u Djelima apostolskim i u njegovim poslanicama.
Danas Crkva slavi Obraćenje sv. Pavla.
Milošću Božjom pogođen i obasjan pred Damaskom, on od žestokog progonitelja kršćanstva u tren oka postaje najrevniji Kristov apostol.
Nikada ni jedno obraćenje u povijesti nije donijelo takvu radikalnu promjenu mišljenja i života kao obraćenje sv. Pavla. Od onog časa, kad je susreo uskrslog Krista, on Njemu posvećuje sav svoj život. Sve što mu je dotad bilo vrijedno, gubi vrijednost i postaje smeće zbog Krista:
Kakav je bio sv. Pavao?
Uzmimo Djela apostolska i njegove poslanice i čitajmo! Tu sve piše ili se može iščitati između redaka. On je imao ono što se danas tako rado naglašava: "Personality".
Čovjek strastven, vatrene duše, oštar a opet očinski nježan, koji se bez mnogo računice i premišljanja posvema predaje svom idealu.
Za Pavla je Bog sve! Služi mu potpuno predano, najprije progoneći kršćane koje smatra hereticima, a zatim propovijedajući Krista. On je ustvari uvijek bio potpuno Božji čovjek.
Ako je ikada neki čovjek bio posve u službi jedne ideje, to je onda Pavao. Bezuvjetna gorljivost nikada ga nije napuštala bez obzira na životne okolnosti prepune odricanja: rad, muka, trpljenje, zatvori, glad, oskudica, brodolom, životne pogibelji; sve je to nevažno u njegovim očima, samo da mogne ispuniti poslanje za koje se smatra odgovornim.
Ništa ga ne može odijeliti od ljubavi Božje! Sve muke smatra dragocjenima jer ga suobličavaju patnjama i križu Njegovog Gospodina.
Ne zna se da li je Pavao imao više neprijatelja ili prijatelja, ali sigurno nitko u susretu s njim nije ostajao ravnodušan.
Imao je profinjeno srce, koje je gorjelo za Boga i za ljude. Žalosne je tješio, malodušne hrabrio, lakomislene korio. Vatrom kojom je gorio, palio je i druge. Sve to čitamo u njegovim poslanicama i Djelima apostolskim:
- sve vas nosim u srcu ... i izgaram za vama svima ljubavlju Isusa Krista... (Fil 1, 7-8).
Dirljiva je bila njegova nježnost prema Efežanima u onom oproštaju sa efeškim starješinama, kada su na kraju svi briznuli u plač, pali Pavlu oko vrata i izljubili ga, ožalošćeni njegovom riječi, da neće više vidjeti njegova lica. ( Dj 20, 17-38).
Znao je on po potrebi i odrešito negodovati kao u slučaju, kada su Galaćani bili na najboljem putu da izdaju svoju vjeru: Neka je proklet svatko, tko bi vam navijestio neko drugo "evanđelje", o nerazumni Galaćani, tko vas začara, .. jeste li uzalud toliko toga doživjeli... (Gal 1, 6; 3,1-3),
Kritiku i opomene nije štedio, ali je znao i moliti svoje učenike, da ga strpljivo podnose jer ih on opominje kao otac svoju ljubljenu djecu (1 Kor 4,14) i kao majka koja ponovo rađa djecu, dok se Krist ne oblikuje u njima (Gal 4,19). "Bili smo prema vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život."( 1 Sol 2, 7-8)
Kod sv. Pavla nema ništa polovično. On je radikalan. Bio je Kristov 24 sata na dan. Kad daje, daje sve, pa i samog sebe i u tome slijedi primjer svog Učitelja.
Sv. Pavao je najbolji primjer kako Bog svakom čovjeku daje šansu za novi početak.
Za Boga nema beznadnih slučajeva niti otpisanih ljudi. Bez obzira kako je čovjek duboko pao, uvijek ga negdje dočekuju Isusove raširene ruke. I uvijek milost Božja prva pristupa čovjeku i poziva ga na pomirenje. Tako je bilo i kod sv. Pavla: milost Božja ga je obasjala, prodrmala, bacila na koljena i promijenila. Zato nije čudo da je upravo milost Božja postala glavna tema Pavlovog propovijedanja. Shvatio je da milost Božja ima univerzalno značenje i da je namijenjena svim ljudima, a ne samo Židovima. Odatle potječe i Pavlova silna želja da putuje i svim ljudima do na kraj svijeta objavi, da Bog ljubi svakog čovjeka i da se svi mogu spasiti milošću Božjom.
Molitva sv. Pavlu apostolu
Slavni sveti Pavle,
apostole naroda,
kad te je Gospodin pozvao, ti si odgovorio
i pronio si radosnu vijest Evanđelja
do na kraj svijeta.
Moli za nas,
da i mi služimo Kristu poput tebe:
navješćujući ime Isusovo
u dobra i loša vremena,
i kad je zgodno i kad je nezgodno.
Moli za nas,
za radosno prihvaćamo sve ljude
sa sućutnim srcem i bez predrasuda.
Moli za nas,
da Krist živi u nama kao što je živio i u tebi.
S tobom hvalimo Boga našega Oca:
"Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu,
u sva pokoljenja i u sve vjekove! Amen." (Ef 3,21)
Post je objavljen 25.01.2011. u 15:56 sati.