Marketing
Influenza
Trese se kao vibrator, onaj bunny shit sa leptirom sa strane za extra stimulaciju. Tresu joj se ruke.
Prosula je sav duhan iz rizle. Ono što nije prosula, zavuklo se pod nokte. Damn it, zar nismo tisuću već puta rekli Lucky Strike na kiosku?! Žena ju je blijedo gledala.
Nekakve burme su se spominjale. I vino, crno vino se spomenulo. I djeca, buduća Lucija bez oca. Ne zna čije dijete želi.
Ovaj kaže da smo princeza, ovaj kaže da smo đubre, ovaj kaže da smo najžešća bre riba u kafani (Ti si bre avion!) , ovaj kaže da je normalno.
Ona ne zna. Jebote, ona ne zna.
Folira sve čemu se smijala s plastičnim kandžama, uvijenih trepuša do nebesa. Gleda televizor i preznojava se u poderanoj potkošulji.
X6, Q7 i A8. Kao da će ju lim ujutro zagrliti i polizati te balave nozdrve. Reći joj da je lijepa kad podočnjaci počnu nalikovati podljevima i ona masnica na leđima bude tamo mjesecima.
Bolest je to. Sve je to katoličanstvo i kapitalizam i preseravnje žešće struje.
Djeca na tripovima skaču i pričaju gluposti koje kao da imaju smisla. Kao da je odjednom sve smisleno i savršeno ukomponirano. Poklapaju se i vrište.
A ona ne zna. I dalje, jebote, nema pojma.
Post je objavljen 13.01.2011. u 15:24 sati.