Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/majstoricasmora

Marketing

Zašto ne volim dočeke Nove godine?

Photobucket




Iako je doček ove Nove godine spontano ispao iznad mojih očekivanja već dugi niz godina sam sjetna tih dana, jer u glavi vrtim neke prošle filmove, a ni vrijeme u kojem živimo baš ne ide u prilog veselom raspoloženju. Dobro, trenutno se nemam ni na što požaliti, ali ono što me je jako ražalostilo ove godine su bile tužne priče onih koji nisu imali mogućnosti da dostojanstveno upriliče slavlje za svoju obitelj.

Pritom sam i svjedočila događaju u obližnjem trgovačkom centru gdje sam pola sata promatrala ljude kako mahnito natrpavaju svoja kolica, a pritom nikom nije palo na pamet da udjeli neki novčić invalidu koji je prosio na vratima, prolazili su pokraj njega bez da su ga i pogledali, iako vjerujem da je većina već sutradan ujutro pohrlila na Božićnu misu...

Iako sam većinu života provela u relativnom blagostanju bilo je i razdoblja kad smo imali jako malo novaca, sjećam se da sam kao šestogodišnja djevojčica nakon razvoda braka svojih roditelja jednog dana rekla majci kako mi se čini da smo „bogati u stvarima ali siromašni u parama“, pa onda svoje nemoći kad sam 1995. morala smisliti pedeset tisuća maraka u mjesec dana za hitnu operaciju srca u Houstonu koja je majci trebala spasiti život...

Dakle, bilo je znatno težih trenutaka, ali mene je događaj ispred trgovačkog centra vratio u davnu 1994. godinu kad sam se nalazila na specijalizaciji u Italiji i bila užasno siromašna, jer mi je stipendija bila mizerna, rat je iscrpio i posljednje zalihe novaca u obitelji, tako da kad bih podmirila stanarinu i režije jedva sam imala novaca za hranu a kamoli za nekakvu kupovinu...i dok sam gledala Talijane kako u vrijeme novogodišnjih blagdana luduju u šoping centrima nama je bio problem kupiti mali bor i nekoliko ukrasa...na koncu smo otkinuli jednu granu palme i granu bora u obližnjem vrtu, sakupili šišarke, i dali se na posao oslikavanja pašte, balona i drugih gluposti, a rezultat možete vidjeti na slici...
Kad se sad toga sjetim ipak znam da mi je to na koncu bio jedan od ljepših dočeka i da sam bila sretnija nego danas...

Zaključak bi trebao biti da nije sve u novcu, da čovjek puno toga sam može napraviti itd., međutim teško je tako nešto moguće ako ste beskućnik, nezaposlen, bolesno dijete ili starac bez obitelji...i zato pustimo prazne priče, već se okrenimo oko sebe i pogledajmo ljude koji su u takvoj situaciji, nitko bez velikog razloga ne bi ispružio ruku da dobije neku kunu...

Jeste li se nekad našli u sličnoj situaciji da osjećate nemoć zbog nedostatka novca?


Post je objavljen 05.01.2011. u 09:55 sati.