Narodna Republika Kina, često zvana samo Kina je drava u istočnoj Aziji. Poznata kao najmnogoljudnija zemlja svijeta, po veličini povrine je treća na svijetu (iza Rusije i Kanade) i obuhvaća 9.596.960 km˛. Prua se od Tihog oceana na istoku do planinskog lanca Pamira na zapadu (oko 5000 km) i od rijeke Amura (kineski Heilong Jiang) na sjeveru do otoka Hainana na jugu (oko 4000 km). Granice [uredi]
Na sjeveru graniči s Rusijom (duljina granice 3645 km) i Mongolijom (4677 km), na sjeveroistoku s DNR Korejom (1416 km), na jugu s Vijetnamom (1281 km), Laosom (423 km), Nepalom (1236 km) i Indijom (3380 km), a na zapadu s Pakistanom (523 km), Afganistanom (76 km), Tadikistanom (414 km), Kirgistanom (858 km) i Kazahstanom (1533 km). Na istoku Kina izlazi na rubna mora Tihog oceana: uto more sa zaljevom Bo Hai, Istočnokinesko i Junokinesko more. Ukupna duljina obale kopnene Kine je 18.000 km.
Prirodna obiljeja [uredi]
Reljef [uredi]
Kina se po građi i postanku sastoji od triju golemih područja: stare sinijske mase na istoku, paleozojskih planina na sjeverozapadu i od mlađih nabranih planina na jugozapadu. Na planine otpada 33% (čak 26 % povrine je vie od 3000 m), na visoke ravnjake 26%, zavale i bazene 19%, nizine 12% i pobrđa 10% povrine Kine.
Sinijska masa građena je od starih stijena, koje su se nabrale već u arhaiku, a paleozojske naslage koje lee na arhajskim nisu nabrane. Sjeverni dio sinijske mase razlomljen je rasjedima pa su neki dijelovi sputeni i pokriveni mladim naplavima.
Na reljef Kine velik je utjecaj imalo poniranje indijske litosferne ploče pod euroazijsku, to je dovelo do izdizanja Tibeta i nastanka mlađega nabranog gorja Himalaje. S prosječnom visinom od 4000 km Tibet je najvii ravnjak na Zemlji. Zbog njegova izdizanja nastao je niz golemih stepenica kojima se teren sputa s jugozapada prema sjeveru i istoku. Između sinijske mase i sibirskoga prakopna Angare nabrao se u paleozoiku kontinentalni zapadni dio Kine s visokim gorskim masivima: Tien Shan (7439 m), Dungarski Alatau (4463 m) i Mongolski Altaj. Ta gorja, građena od kristaličnih i metamorfnih kriljevaca, bila su u tijeku duge geoloke prolosti poravnana i u tercijaru, odnosno na početku kvarara izdignuta. Tien an je u mlađem tercijaru bio izdignut i rasjedima izlomljen u vie planinskih lanaca.
Satelitska slika KineTibet okruuju s juga Himalaja (Mt. Everest, 8850 m, najvii vrh na Zemlji), a sa sjevera gorje Kunlun (7723 m), na istoku je ograđen strmim gorjem Anyemaqen, Gongga, Hengduan i drugima, koja poprimaju meridionalni smjer pruanja. Između gorja Tien Shana na sjeveru i Kunluna na jugu nalazi se izolirana Tarimska zavala koja je nastala du rasjeda u mlađem tercijaru i kvartaru. Preteito je ispunjena naslagama ljunka, prapora i gline. Najveći dio Tarimske zavale je pječana pustinja. Kroz sjeverni dio zavale protječe rijeka Tarim. Između istočnih ogranaka Tien Shana nalazi se depresija Turpam (154 m), a sjeverno od Tien Shana Dungarska zavala. Najrasprostranenija zavala je Gobi, koja se prema istoku prua do gorja Velikoga Hingana (2034 m). To je preteito valoviti kraj s malim isponima, a juni je dio prava pustinja. Područje između gorja Qiliana na zapadu i Taihanga na istoku pokriveno je debelim naslagama prapora.
Tibetsko se visočje prema jugoistoku stepeničasto sputa preko ravnjaka Yunnan-Guizhou i Sichuanskoga bazena. U nizinskom području najveći su Istočnokineska nizina u Manduriji, Velika nizina u donjem toku Huang Hea te naplavna ravnica u srednjem i donjem toku Jangcea, koje su međusobno odvojene niskim gorjem. S najvećih planinskih dijelova, koji su pod vječnim snijegom, sputaju se golemi ledenjaci.
Obala je uglavnom niska, a more uz obalu je plitko (200 m). Kini pripada 5400 otoka.
Klima [uredi]
Osim geografskog poloaja i reljefa na klimu Kine veliki utjecaj imaju i monsuni. Od rujna do oujka puu hladni i suhi sjeverozapadni vjetrovi iz sjeverne i srednje Azije, a od oujka do rujna vlani jugoistočni vjetrovi s oceana koji donose kiu. Dolinama velikih rijeka prodire utjecaj oceana duboko u unutranjost kopna, sve do Mongolije. Zbog toga jugoistočni dio Kine ima suptropsku klimu (1600 do 2000 mm oborina), a sjeverni hladnu i suhu kontinentalnu klimu. U sjevernom dijelu Kine godinja količina oborina ne prelazi 1000 mm. Sua je u sjevernom dijelu Kine vrlo česta. Znatnu količinu oborina dobiva ciklonalnim kiama istočni dio Kine. Najmanje oborina dobivaju zatvorena područja Tarimske zavale i Gobi, a najvie juni krajevi Tibeta, zbog ljetnog monsuna. U zapadnom kontinentalnom dijelu Kine zime su na viskoim planinama duge i vrlo hladne, a ljeta kratka i hladna, dok je u zavalama temperatura ljeti vrlo visoka, a zimi niska. Za izmjene monsuna tajfuni često pustoe jugoistočno primorje Kine.
Vode [uredi]
Rijeka JangceGolema riječna mrea Kine pripada porječju Jangcea (18,9%, treća rijeka po duljini na svijetu, 6300 km), Huang Hea ute rijeke (7,9%), Xi Jianga, Songhua, Jianga, Liaoa i Amura. Čak 35,7% povrine Kine otpada na endoreična područja: u suhim, izoliranim zavalama kontinentalne Kine rijeke se ulijevaju u jezera, koja su bez otjecanja ili se gube u pijesku. U gornjem toku gotovo sve rijeke imaju velik pad, u donjem toku obiluju rastroenim materijalom, koji se taloi u nizini, a osobito u delti Yangtzea. Zbog obilja nanosa, koji se jedan dio taloi i u koritu rijeke, riječna korita se povisuju, pa se rijeke često izlijevaju i tako nastaju velike poplave. Rijeka Huang He vie je puta promijenila smjer donjeg toka i uće.
U sjevernom dijelu Kine riječna je mrea dobro razvedena, ali se rijeke zimi zaleđuju. Glavna je rijeka june Kine Xi Jiang, koja se razgranatom deltom ulijeva u Junokinesko more. Juni se dio Tibeta preko Inda, Brahmaputre, Irrawaddyja i drugih rijeka odvodnjava u Indijski ocean. Plovne su uglavnom veće rijeke u junom i srednjem dijelu Kine, osobito Yangtze i Huang He. Plovni kanali, od kojih je najpznatiji Veliki kanal, dug oko 1800 km, slue i za natapanje. Mrea kanala za natapanje omogućuje natapanje od 49,8 milijuna ha poljoprivrednog područja. Kanali često nadomjetaju ceste. Najvie jezera ima oko donjeg toka Yangtzea i po suhim zavalama u unutranosti Kine.
Biljni pokrov [uredi]
Juna Kina preteito je prekrivena vlanim suptropskim vazdazelenim umama, srednja bjelogoričnim, a sjeverna crnogoričnim umama. Sečuanski se kraj odlikuje velikm brojem endemičnih vrsta, a Mandurija endemičnim vrstama četinjača. U Manduriji su rairene livade i panjaci, a na krajnjem istoku i stepe. Flora visokoga planinskog pojasa ubraja se u vrstama najbogatije flore na svijetu. uma je jače razvijena na pristrancima koji su izloeni vlanim vjetrovima. Na umsko područje otpada oko 13,9% povrine Kine. Najveći su umski kompleksi u Manduriji i na planinama Sichuana. U Kini raste oko 3000 vrsta biljaka koje se koriste u medicinske svrhe. Suhe zavale u unutranjosti Kine i na sjeveru obrasle su travom i grmljem ili su polupustinje. Za vegetaciju, osobito za poljoprivredu, vrlo je značajno područje prapora oko sredinjeg toka rijeke Huang He, koje je nastalo u pleistocensko ledeno doba eolskim nanosima praine iz pustinjskih krajeva srednje Azije.
Stanovnitvo [uredi]
Prema popisu stanovnitva Kina je 1953. imala 590.194.715 stanovnika, a 2000. godine 1.265.830.000 stanovnika (bez Hong Konga i Makaa). Po broju stanovnika Kina je prva zemlja u svijetu. Prosječni godinji porast broja stanovnika iznosi 1,07%. Po mjerenjima iz 2001. natalitet je 13,4, mortalitet 6,4, a smrtnost dojenčadi 39. Stanovnitva u dobi do 14 g. ima 22,9%, od 15 do 64 g. 70,1%, a starijih od 64 g. 7%. U poljoprivredi, umarstvu i ribarstvu zaposleno je 45,2% radne snage, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 17,3%, a u uslunim djelatnostima 37,5% st. Nepismeno je 6,7% stanovnitva. Kina ima 204 sveučilita i 1225 visokih kola. Čak 40 gradova ima vie od 1 mil. st. Uz Peking (Beijing) najveći su gradovi: angaj, Shenzhen, Tianjin, Wuhan, Harbin, enjang (Shenyang), Dalian. U gradovima ivi 36,1% stanovnitva.
Gustoća prosječno iznosi 132,2 st/km˛. Najrjeđe naseljen prostori su zapadni dio Tibeta s 1 st/km˛, Unutranja Mongolija s 20 st/km˛, i Xinjiang-Uygur s 11 st/km˛. U području srednjeg i donjeg toka rijeka Jangce i Huang He gustoća je 200 do 600 st/km˛. Delta Jangcea, okolica Guangzhoua i neki dijelovi pokrajine Sichuana imaju vie od 1000 st/km˛. Neravnomjerna se gustoća stanovnitva pokuala rijeiti već početkom 20. st., kada je 1910. oko 10.000.000 osoba preseljeno u Manduriju. Seobe su se ponavljale 1960.-ih i 1970.-ih naseljavanjem gotovo pustih sjevernih i zapadnih krajeva. Znatan se broj Kineza iselio u velegradove jugoistočne Azije, kao i u Ameriku i Australiju. Procjenjuje se, da izvan Kine ivi oko 50 milijuna Kineza, kojih je osim u Hong Kongu i na Tajvanu najvie u Singapuru, Maleziji, Indoneziji, Tajlandu, te u SAD-u, Australiji i Kanadi.
Povijest Kine [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Kine
Kina je zemlja sa najstarijom civilizacijom. Vie od 2000 godina, od 211. pr. Kr. do 1911. bila je ujedinjena u golemo carstvo.
Jezik i religija [uredi]
Slubeni je jezik kineski. Slubeno narječje je mandarinsko. Tradicionalna su kineska vjerovanja, koja su okupljala i najveći broj stanovnika: daoizam (taoizam), konfucijanizam i budizam. Ta su se tri filozofsko-religijska sustava kroz povijest međusobno proimala. U Tibetu je rairen poseban oblik budizma, tibetski budizam. Prema procjeni iz 1997. oko 63,1% stanovnika jesu nereligiozni i ateisti, 20% taoisti i pripadnici kineskih tradicionalnih vjerovanja, 8,4% budisti, 5,6% krćani, 1,5% muslimani i 1,1% ostali.
Manjinski narodi [uredi]
Osim Kineza, koji čine oko 91,9% stanovnitva, u Kini ivi 55 naroda na koje otpada 8,1% stanovnika. Najbrojniji su narodi:
iz tibetsko-burmanske skupine: Yi (7.310.000), Tibetanci (5.110.000), Bai (1.770.000), Tujia (6.350.000), Hani (1.400.000) i Lisu (640.000)
iz tajske skupine Zhuang (17.230.000), Bouyeji (2.830.000), Dong (2.800.000), Li (1.240.000) i Dai (1.140.000)
iz skupine Miao-Yao: Miao (8.230.000), Yao (2.370.000) i She (700.000)
iz turkijske skupine: Ujguri (8.030.000) i Kazasi (1.240.000)
iz mongolske skupine: Mongoli (5.350.000)
iz mandursko-tunguske skupine: Mandurci (10.930.000)
iz mon-kmerske skupine: Va (390.000).
Posebne skupine čine kineski muslimani Hui (9.570.000) i Korejci (2.140.000).
Gospodarstvo [uredi]
Od 1978. Kina provodi reforme radi preorijentacije na trino gospodarstvo. Tijekom 19782002. godinje je uvećavala BDP po prosječnoj stopi od 8,5%. Godine 2001. imala je BDP od 5500 milijardi USD, tj. BDP po stanovniku je iznosio 4330 USD. Unatoč snanoj industrijskoj preobrazbi Kina je ostala preteito siromana zemlja s velikim regionalnim razlikama. Najrazvijenije područje je u priobalnom pojasu koji privlači gotovo sva strana ulaganja. Kineske pokrajine znatno se razlikuju po vrijednosti ostvarenog BDP-a po stanovniku (500 USD po stanovniku u Gansuu i Guizhouu, 24.000 USD u Hong Kongu).
U gospodarskoj tranziciji znatno je promijenjena struktura BDP-a i zaposlenih. Potkraj 2002. prema udjelu BDP-u vodeća je industrija (48%), zatim usluge (32%) i poljoprivreda (20%). U gradovima je nezaposlenost 10%. Procjenjuje se da je u seoskom područiju nezaposlenost puno veća. Strana ulaganja u Kinu tijekom 1978-2002 iznosila su oko 400 milijardi USD (treća u svijetu po veličini stranih investicija). Prema prirodnim resursima Kina je jedna od najbogatijih zemalja. Posebno se izdvajaju izvori ugljena, eljezne rude, nafte, zemnog plina, ive, kositra, mangana, aluminija, cinka, uz najveći hidropotencijal u svijetu.
Glavni poljodjelski proizvodi su: ria, penica, kukuruz, ječam, soja, krumpir, sezam, uljana repica, lan, konoplja, ećerna trska, duhan. Uzgajaju se goveda, svinje, ovce, bivoli, jakovi i perad, a značajnu ulogu ima i ribolov. Glavni industrijski proizvodi su: eljezo, čelik, cement, brodovi, građevinski materijal, kemikalije, obuća, porculan, hrana, igračke, namjetaj, papir.
Uglavnom se izvoze strojevi, elektrooprema, tekstil i konfekcija, oruje, obuća, igračke, računala, ugljen. Glavninu uvoza čine industrijski strojevi, vozila, nafta i derivati, plastika i roba iroke potronje. Kina najvie trguje sa SAD-om, Japanom, Europskom unijom, Tajvanom, Rusijom, Singapurom, Malezijom i Republikom Korejom.
Novčana je jedinica juan (yuan renminbi, oznake Y i CNY; 1 juan = 10 jiaoa = 100 fena)
Zemljopis [uredi]
Teritorijalne vode i otoci [uredi]
Istočnokinesko moreDuina kineske morske obale, od uća rijeka Jaluđianga u provinciji Liaoningu na sjeveru do uća rijeke Bejlunga u Guansi-duanskoj autonomnoj pokrajini na jugu zemlje iznose oko 18.000 kilometara. Obale se nalaze na ravnom kopnu. Većina se zaljeva na njima ne zamrzavaju. Obale Kine zapljuskuje Bohajsko, uto, Istočnokinesko, Junokinesko more i zona na Pacifiku istočno od Tajvana. Među njima Bohajsko more je unutranje more Kine.
Zona na Pacifiku istočno od Tajvana obuhvaća arhipelag Sjandao jugozapadno od japanskog otočja Pjukju na sjeveru, do moreuza Bai na jugu ove morske zone. Kineske teritorijalne vode imaju ukupnu povrinu od preko 380 000 kvadratnih kilometara.
U kineskim teritorijalnim vodama se nalaze vie od 5 000 otoka u ukupnoj povrini oko 80 tisuća kvadtranih kilometara čija primorska obala iznosi oko 140 000 kilometara. Najveći otok je Tajvan čija povrina iznosi 360 tisuća kvadratnih kilometara. Iza njega je otok Hajnan sa povrinom od 340 tisuća kvadratnih kilometara.
Na istočnom obodu Kine, odnosno na moru sjeveroistočno od otoka Tajvana nalaze se otoci Diaojuj i Čivej. A na junokineskom moru razbačeni su i arhipelazi Donga, Sia, Donga i Nana.
Politička podjela [uredi]
Podrobniji članak o temi: Politička podjela Kine
Narodna Republika Kina je podijeljena na 22 pokrajine (), vlada NR Kine smatra Tajvan (đ~) svojom 23 pokrajinom nad kojom nema kontrolu. Osim pokrajina Kina se dijeli i na 5 autonomnih regija (ęť:) u kojima se nalaze manjine, te na 4 općine pod izravnom upravom vlade i na dvije posebne administrativne regije (y+L?:) koje uivaju poveću autonomiju.
22 provincije, autonomne regije i općine se obično nazivaju kontinentalnom Kinom, taj izraz isključuje Makao, Hong Kong i Tajvan.
Popis administrativnih tijela pod upravom NR Kine:
Politička podjela NR Kine(pinyin, hrv. transkripcija /ranije uobičajen naziv/ (pinyin s tonovima, kineska pismena)
Pokrajine
Anhui Anhuej ( nhu+, ˝)
Fujian Fuđjen (Fújiŕn, ú)
Gansu Gansu (Gnsů, )
Guangdong Guangdung (GuÎngdMng, )
Guizhou Guejdou (GuězhMu, 5Ţ)
Hainan Hajnan (HÎinán, wW), otok, S june strane mora
Hebei Hebej (Héběi, ł), Sjeverno od rijeke
Heilongjiang Hejlungđjang (Hilóngjing, Ń_), Rijeka crnog zmaja
Henan Henan (Hénán, łW), Juno od rijeke
Hubei Hubej (Húběi, V), Sjeverno od jezera
Hunan Hunan (Húnán, VW), Juno od jezera
Jiangsu Đjangsu (Jingsk, _Ď)
Jiangxi Đjansji (Jingx+, _), Zapadno od rijeke
Jilin Jilin /Kirin/ (Jílín, )
Liaoning Ljaoning (Liáoníng, ˝)
Qinghai Ćinghaj (Q+nghÎi, Rw), Modro/Tamnozeleno more (jezero), Kokonur
Shaanxi aansji (ShÎnx+, U) > dva a radi razlikovanja od Shanxi
Shandong andung (ShndMng, q), Istočno od planine
Shanxi ansji (Shnx+, q), Zapadno od planine
Sichuan Sičuan /Sečuan/ (Sěchun, ŰÝ), Četiri rijeke
Yunnan Junnan (Yúnnán, W), ili Juno od oblaka
Zhejiang Deđjang (Zhčjing, Y_)
Autonomna područja
Guangxi-Zhuang Guangsji-Duang (GuÎngx+ Zhuŕng Zězhěqk, îĎęť:), za manjinu Duang
Nei Menggu Unutarnja Mongolija (Nči MěnggÔ Zězhěqk,
äęť:), za mongolsku manjinu
Ningxia-Hui Ningsja-Huej (Níngxiŕ Huízú Zězhěqk, ŢĎęť:), za manjinu Hui
Xinjiang Weiwuerzu Sjinđjang-Ujgur (X+njing Wéiwú'ěrzú Zězhěqk, °ô>ęť:), Kineski Turkestan, za ujgursku manjinu
Xizang Tibet (X+zŕng Zězhěqk, Ďęť:) Zapadna riznica
Gradovi u rangu pokrajina
Beijing Peking (Běij+ng, Ź), Sjeverna prijestolnica
Chongqing Čungćing (Chóngqěng, Í)
Shanghai anghaj /angaj/ (ShŕnghÎi,
w), Na moru
Tianjin Tjenđin /Tjencin/ (Tinj+n, )%)
Posebne administrativne regije
Hong Kong (XinggÎng, /), Mirisna luka
Aomen Makao (Ŕomén, łč) (portugalski: Macau)
Regije [uredi]
Kina se obično dijeli na Manduriju, Sjevernu, Junu i Vanjsku Kinu.
Mandurija [uredi]
Uska obalna ravnica povezuje sjevernu Kinu i Manduriju. Sredinja nizina, okruena visoravnima, jezgra je gospodarskog ivota. Klima je otra, a travnatom ravnicom zimi puu ledeni vjetrovi iz unutranjosti Azije, noseći velike količine praine. Stepska crnica bogata je humusom pa je razvijena agrarna proizvodnja. Mandurija je bogata i rudama zbog kojih su se u prolosti sukobljavali Rusija, Kina i Japan. Zahvaljujući ovom bogatstvu u Manduriji se razvila metalurgija, tekstilna, prehrambena i kemijska industrija. Najveće sredite je Shenyang (3,6 mil.) te Harbin (2,44 mil.).
Sjeverna Kina [uredi]
Kineski zidU Sjevernoj Kini izdvaja se Sjeverokineska nizina s poluotokom Shandongom i Zapadnom visoravni. Nizina je vodeće poljoprivredno područje Kine zahvaljujući naslagama prapora. Po njoj su rasuta brojna sela u kojima ivi većina stanovnitva. U ovoj regiji se nalaze i velike zalihe fosilnih goriva pa je tu nastala jedna od vodećih industrijskih regija Kine s razvijenom kemijskom, metalurkom i elektrotehničkom industrijom. U njoj se nalazi i glavni grad Peking (5,77 mil) koji je intelektualno arite zemlje te sredite obrta i industrije, te Tianjin (4,57 mil) veliko industrijsko sredite.
Poluotok Shandong je brdovito područje juno od uća Huang Hea poznato po intenzivnoj poljoprivredi, ali i rudnom bogatstvu. Ovdje se razvila velika industrijska regija. Najveći gradovi su Jinan (1,48 mil.) i Qingdao (1,46 mil.) koji je nastao iz male luke na obali.
Zapadna visoravan je ploča prekrivena debelim naslagama prapora kroz koju vijuga Huang He. Ona je plodno poljoprivredno područje, premda su neki dijelovi suhi. Najvaniji gradovi su: Xi'an (1,98 mil) i Lanzhou (1,2 mil.).
Juna Kina [uredi]
Polja rie u provinciji Yunnan.U Junoj Kini nema prapora, ali je klima povoljnija i redovito se dobivaju dvije etve. Osim nizine Jangcea i Xi Jianga, prostor je brdovit s brojnim rječnim dolinama i kotlinama. Juna se Kina dijeli na područje Yangtzea i područje Xi Jianga te jugozapadnu visoravan.
Yangtze najprije protječe kroz gusto naseljenu Crvenu zavalu u Sichuanu. Pogodna klima i tlo omogućuju raznovrsnu proizvodnju. Eksploatira se i rudno bogatstvo na temelju kojega je razvijena raznovrsna industrija. Najveći gradovi su Chengdu (1,71 mil.) i Chongqing (2,27 mil.).
Nizina Yangtzea je izuzetno plodna i brino obrađena. Najvie se uzgaja ria, ali i ostale kulture kao penica, pamuk i duhan. Gustoća stanovnitva je velika, ovdje je smjetena i većina kineske industrije, a razvijeni su mnogi veliki gradovi: Wuhan (3,28 mil.), Hangzho (1,1 mil.), Nanking (2,09 mil.) i angaj (7,6 mil.).
Delta Xi Jianga je također gusto naseljena, a tropska klima omogućuje uspjenu poljoprivrednu proizvodnju. Ovdje je smjetena najvanija industrijska regija. Najvaniji gradovi su Hong Kong (6,6 mil.) i Guangzhou (Kanton) (4,05 mil.). Sjeverno od ovog područja je provincija Fujian, glasovita po kulturi čaja, a njezino vodeće sredite je luka Fuzhou.
Jugozapadni dio zemlje je breuljkasta visoravan koja obuhvaća provinciju Yunnan. Njezino glavno bogatstvo su rude, pokrenut je industrijski razvoj. Najveće gradsko sredite je Kunming.
Vanjska Kina [uredi]
U ovim provincijama je malo Kineza, a najveće su manjine Tibetanci i Ujguri. Autonomna pokrajina Tibet najvaniji je dio vanjske Kine. Tibetanci su srodni starosjediocima june Kine. Stanovnitvo se preteno bavi zemljoradnjom i stočarstvom. Najveći grad Tibeta je Lhasa u dolini Brahmaputre, koja je sredite jedne vrste budizma.
Xinjiang je zapadna pokrajina Vanjske Kine, smjetena sjeverno od Tibeta, a obuhvaća Dunguriju i Tarimsku zavalu. Glavna gospodarska djelatnost je nomadsko stočarenje i ratarstvo. Ovaj kraj posjeduje i prirodna bogatstva među kojima se ističu nalazita zlata i fosilnih goriva. Najveće gradsko naselje je Urumqi (1,05 mil.) s razvijenom petrokemijskom industrijom i proizvodnjom sagova.
PEKING
Peking (kineski: Ź, pinyin: Běij+ng; "sjeverna prijestolnica") je glavni grad Narodne Republike Kine (NRK) i jedna od četiri gradske oblasti pod direktnom kontrolom vlade.
Peking je drugi po veličini kineski grad (poslije angaja) s oko 17,4 milijuna stanovnika (računajući gradsku oblast Pekinga)[1]. Veliki je prometni centar s mnotvom pruga, cesta i autocesta koji ulaze i izlaze iz njega u svim pravcima. Peking je također i politički, kulturni i obrazovni centar NRK, dok su angaj i Hong Kong veći ekonomski centri od njega. Peking je izabran za domaćina Olimpijskih igara 2008. godine
Povijest [uredi]
Na arheolokom lokalitetu Zhoukoudian nedaleko od dananjeg Pekinga su pronađeni jedni od najznačajnijih otkrića pračovjeka homo erectusa (tzv. "Pekinki čovjek"). Starost nalazita se procjenjuje na 500.000-750.000 godina. Na istom nalazitu postoje i nalazi iz kamenog doba starosti 27.000-10.000 godina.
Jo od 723. pr. Kr. na mjestu dananjeg Pekinga postojalo je nekoliko gradova s različitim imenima. Najznačajniji je bio grad Ji koji je bio glavni grad kraljevstva Yan (jednog od kineskih kraljevstava u tzv. doba Zaraćenih drava i doba Proljeća i jeseni do 221. pr. Kr). U kasnijem razdoblju su tamo postojala sjedita prefektura dinastija Qin, Han i Jin. Od 938. na području Pekinga postoji sekundarni glavni grad dinastije Liao koji je nazvan Nanjing (u prijevodu "juni glavni grad", nema nikakve veze s dananjim gradom Nanjingom). Od 1153. se grad zove Zhongdu i postao je jedna od 3 prijestolnice dinastije Jin.
1215. godine su Kinu napali Mongoli i kod Zhongdua izvojevali jednu od najvanijih pobjeda nako koje su zavladali Kinom (ta pobjeda je kasnije nazvana Bitka kod Pekinga). Začetak dananjeg Pekinga bio je Kanbalik ("kanov grad"), prijestolnica Kublaj Kana (1260.-1290). Taj grad se zvao Dadu ili Daidu (na mongolskom jeziku) i zavren je 1293. godine.
Od 1368. godine gradom vlada kineska dinastija Ming i grad se zove Beiping. Od 1403. ima dananje ime Beijing. Pod dananjim imenom grad je bio prijestolnica Kine od 1421. do 1911.
Za vladavine dinastije Ming (1368. - 1644.) Peking počinje dobivati svoj sadanji izgled - izgrađen je "Zabranjeni grad" (carska palača i prijestolnica 24 kineska cara tijekom pet stoljeća), Tiananmen ("vrata nebeskog mira", glavni ulaz u Zabranjeni grad), dok su gradske zidine iz tog perioda postojale sve do sredine 20. stoljeća. Od 1644. je glavni grad dinastije Qing. Grad je bio napadnut tokom Drugog opijumskog rata 1860.
Grad je često mijenjao vladare tijekom građanskih ratova vođenih tijekom revolucije i stvaranja Republike Kine (Tajvan) godine 1911. Kada je 1928. sjedite vlade preseljeno u Nanjing ("juna prijestolnica"), Peking je promijenio ime u Beiping ("sjeverni mir").
Tijekom kinesko-japanskog rata (1937.-1945.) bio je pod japanskom okupacijom da bi, po okončanju građanskog rata prevlaću komunista, 1. listopada 1949. godine postao prijestolnica novoosnovane NR Kine. Od tada Peking se proirio daleko izvan granica stare gradske jezgre dok tisuće novih zgrada, hotela i kulturnih centara mijenjanju izgled grada i predgrađa, osobito od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća porastom moderne gradnje.
Zemljopis [uredi]
Peking je smjeten na sjeveroistoku Kine na povoljnom poloaju između strateki vane regije Mandurije i ostatka Kine. Nalazi se na visoravni između planina Xishan i Yanshan. Kroz grad teče vie manjih rijeka (najvanije su Yongding, Chaobai i Wenyu). Peking je sjeverna postaja Velikog kanala koji ga povezuje s rijekama Huang He i Yangtze.
Klima je umjerena s velikim utjecajem monsuna. Ljeta su vruća i vlana, a zime hladne i suhe. Često vjetar donosi pijesak iz nedaleke pusinje Gobi, te su česte pječane oluje tokom kojih grad zna biti zameten pijeskom.
Peking je oko 100 km udaljen od utog mora. Grad Tianjin na moru funkcionira kao pekinka luka.
Znamenitosti [uredi]
Hram nebaPeking ima vrlo mnogo tradicionalnih kineskih kulturno-povijesnih znamenitosti. Najvanija znamenitost je Zabranjeni grad, kompleks bivih carskih palača sagrađenih u tradicionalnom kineskom stilu gradnje. Ispred Zabranjenog grada je najveći svjetski trg Tiananmen (Trg nebeskog mira). Na trgu su smjeteni brojni spomenici komunističke vlasti (Velika dvorana naroda, mauzolej Mao Zedonga, Kineski narodni muzej). Značajne su i ostale bive carske palače (najpoznatija je Ljetna palača).
Poznati su brojni taoistički i budistički hramovi (najpoznatiji je Hram nema). Ostali značajni hramovi su Hram Zemlje, Hram Sunca i Hram Mjeseca. U centru grada postoje brojni parkovi s umjetnim jezerima (najpoznatiji su Beihai, Shichahai, Zhongnanhai, Jingshan i Zhongshan).
Najveća turistička znamenitost u okolici Pekinga je Kineski zid čiji najposjećeniji dio se nalazi oko 30 km od grada. Također je značajno nalazite Pekinkog čovjeka Zhoukoudian.
Zabranjeni grad Gospodarstvo [uredi]
Gospodarski razvoj Pekinga danas slijedi dinamičan gospodarski razvoj Kine koja sve bre izrasta u gospodarskog diva. Zbog toga se danas u gradu grade nove poslovne četvrti s modernim zgradama. Peking nije kineski gospodarski centar (taj primat pripada najvećem gradu angaju), ali se kao drugi grad po veličini izrazito brzo razvija i danas postaje jedan od najvanijih svjetskih poslovnih sredita. U Pekingu se jače razvija financijski i usluni sektor koji danas akumulira 73% gradskog kapitala. Moderne elektroničke i informatičke djelatnosti su smjetene u novom dijelu grada Zhongguancun koji se naziva "kineska Silicijska dolina
Post je objavljen 03.01.2011. u 13:29 sati.