Marketing
Miss Nothing.
Nikad nisam doživljavala proslavu Nove godine kao nešto posebno. Kao, neki novi početak. U svijetu u kojem jesam svaki dan je novi početak, svaki ponedjeljak je Nova godina. Ipak, ova će mi ostati u posebnom sjećanju. Ne nezaboravna. Ništa nije nezaboravno.
***
Uska crna haljina golih ramena, satenske štikle vrtoglavih lakiranih potpetica, crveni ruž, naglašene velike oči sa dugim trepavicama, ravna vatreno crvena kosa. Izgledala sam poprilično dobro, istina. Moglo bi se čak reći da sam bila zadovoljna. Slavila sam sa zlatnom mladeži svoga grada, mnoštvom alkohola i ostalih ne baš toliko legalnih sredstava. Zabavljala sam se. Pila sam, pušila, koristila sve što je bilo raspoloživo. Pao je čak i osrednji seks u sobi bivšeg premijera nebitno koje države. Pred jutro smo kolektivno zaspali u vlastitom neredu gdje god je tko dospio. Hrpetina tijela, mnošto polupraznih čaša, boca, kutija cigareta i dogorijelih čikova. Točno kako je bilo planirano.
Unatoč svemu, nisam bila opuštena. Niti u jednom trenutku. Morala sam paziti da mi trbuh ne iskoči ni u jednoj sekundi, da šminka ostane postojana, da budem što je moguće bliže savršenstvu, unatoč tome što sam miljama daleko.
Komplimenti su prštali sa svih strana. Divna si. Prekrasna si. Volim te. I tako u krug. Nije bilo dovoljno. Svakom čašom Jegera, svakom bocom šampanjca unutarnji glasovi su vrištali sve više, opskurnije, glasnije. Gubila sam se i ponovno pronalazila iz minute u minutu. Sekunde u sekundu. Konstantna je bila jedino činjenica da nisam savršena. Ne trudim se dovoljno.
A tu je bila i ona, šesnaestogodišnji model. Nedavno se slikala za slovenski Elle. Blijeda, krhka, plavih očiju i punih usana. Savršena. 176 centimetara visine i 50 kilograma. Znate o čemu pričam. Kako pored nekoga takvog ostati pribran? Možda netko psihički stabilan, ali ja? Budimo realni. Što je najgore, cura je divna. Prirodna, neopterećena... Nemam niti jednu riječ kritike. Kako se nositi s tim?
Kompleksi su izraženiji danas. Mamurluk nimalo ne pomaže. No, dobro sam. Promijenila sam neke ciljeve. Ova godina mora biti drugačija. Ja moram biti drugačija ove godine. 12 mjeseci, 365 dana nije malo. U Zagreb idem sutra, napokon. Dosta prežderavanja i neuspješnih pokušaja riganja. Teretana je obavezna. Visokoproteinska dijeta stupa na snagu, ne Atkins, ali blizu. Do lipnja želim 17 kg manje, 44. Želim taj jebeni manekenski izgled. Dat ću sve od sebe. Nikad se više neću osjećati kao sinoć. Obećajem.
Dandy loves you.
Post je objavljen 01.01.2011. u 22:01 sati.