Oba oka sklopi
dobri anđele
to što noćas šutim
nije zbog tebe...
ti bi nešto brzo da te podigne
a meni noćas pašu stvari lagane....
Možda samoća i nije tako loša stvar. 15 briga manje na pameti? Ili možda ne... Koliko nam treba da se oporavimo od nekih stvari koje su nam ego uništile do kraja? Koliko ljudi mi trebamo povrijediti da nam se taj ego vrati na mjesto? I usput, koliko još ljudi natjeramo da nas povrijede jer smo prikriveni mazohisti i želimo da nam svi naprave ono čega se najviše bojimo? Jesmo li svjesni da ih svojim postupcima upravo na to tjeramo? I zašto se onda čudimo što nam ni u facu nemaju snage to reći?
I... Zašto nismo dovoljno jaki da se odupremo okolini? Zašto nam je u podsvijest utkano upravo ono što okolina želi pa se po tome ravnamo?
Koliko godina treba da nađemo sami sebe, da svoje želje i potrebe puknemo na prvo mjesto, a ne ono što nam nameće okolina? I zašto se moramo baš sami pronalaziti? Zašto nije dopušteno da nam u tome pomogne netko novi? Aha, okolina kaže tako...
Citat: "Samo se bojiš bit odgurnuta , pa odguravaš od sebe , pa tebe na kraju odgurnu..."
Vidite li vi u ovome prikriveni mazohizam ili...?
U času kad ti zadrhti ruka... Kad se nađeš pred nevidljivim zidom koji me okružuje, skupi snage i gurni ruku kroz zid... Stavi mi prst na usta, povuci me za ruku i poljubi me zadnji put... A onda odi.. Zauvijek... I ne vraćaj se...
Pssst.... Uživaj u tišini i samoći koja te okružuje... (šuti i trpi)...
Post je objavljen 29.12.2010. u 16:32 sati.