Obično zbog nečega glavnog u sredini slike zanemarujemo njenu periferiju, njena rubna područja ili zanemarujemo prostor što okružuje skulpturu. Međutim oni tvore uzajamnost koja je za umjetničku cjelinu jednako važna. Za shvaćanje likovnog djela potrebnije nam je uočavanje uzajamnosti nego prepoznavanje isključivo jednog dominirajućeg segmenta. Mudrost je pažnju istovremeno rasuti i usmjeriti.
Uzajamnost je iskustvo jednosti. Savršeno stapanje s drugim.
Prepoznavanja poput poezije često ostaju neshvaćena. Dar je riječi nizati poput niti na nikad porubljenoj haljini. Prokletstvo takvu haljinu odjenuti. Ipak, još uvijek mi je najdraža.
U njoj sam te susretala u aleji želja. Slike tvoga tijela urušavale su se kroz pukotine mojih misli.
Kroz lažne prostore postojanja plaho sam skrivala vlastita uvjerenja. Fragmenti naših susreta ostavili su neizbrisiv trag na zaleđenoj površini. Redefinirali smo anatomiju u posljednjoj molekuli strasti i tajnih želja.
Nismo se slučajno susretali baš u toj aleji. Među tamnim hodnicima, gdje samo rijetki prolaznici vide u daljinu, postalo je lako skinuti ogrlice s moga vrata.
Nenametljiva projekcija naših tijela u neostvarenom zanosu stvorila je tenziju s ciljem ostvarenja zadnje želje u nizu.
Teško je decidirano smjestiti našu uzajamnost na zajednički portret.
Molili smo za trenutak u kojem ćemo napokon ostati sami. Žurili smo ukinuti svijet oko sebe, znatiželjne poglede i prozirne sentence.
Znala sam da misliš na mene. Ostavljao si mi zagonetke pisane modrom tintom.
Zbog tebe sam oblačila čipku ispod bijelog kaputa. Pokušaj ga jednom skinuti. Tvoji prsti neka budu kistovi kojima ćeš obojati moje tijelo.
Zamiješaj plavu i bijelu, jer zimu želim pamtiti po snijegu i tebi.
Da bismo nešto uopće mogli vidjeti potrebno je da na naš vid djeluju barem dva različita podražaja. Vidimo nešto svjetlo zato što je okruženo tamom, nešto veliko zato što se nalazi pored nečeg malog.
Kada jednoga dana temperom iscrtam prazan prostor oko sebe, ti ćeš pod svodom od tila ostaviti svoje otiske. Zaustavljen dah tražit će zaklon na mjestu koje ne postoji.
Razaram sjećanja jedno po jedno. Počinjem od onih koja bole, a završavam s onima u kojima se mogu prepoznati.
Ostati ću trik kojemu nikada nećeš doskočiti.
Biti ću pod pokrivačem tvoj posljednji fraktal stvarnosti.
Post je objavljen 29.12.2010. u 00:27 sati.