Osmjehom me svojim svaki put začaraš ti, a očima tvojim ne mogu odoljeti, moja si droga i moj si lijek s tobom sve je samo radost i samo smijeh.....
I lažan je ovaj san koji eto sada živim ja i bojim se da nestat ćeš kao da te nije bilo nikada....
Ponekad mi je teško pretočit osjećaje u riječi, kad krenem to učinit uvijek me nešto u tome spriječi, a dodiri su tvoji kao melem na ranu zato te sanjam noću a prizivam danju...
Kako da svoju ljubav izbrišem a da time ne izbrišem i tebe, kako da to prihvatim a da pritom ne lažem sebe...
Sve ove divne misli što ih tebi poklanjam, ne znam otkuda su došle al u njima uživam, ti osjećaji sreće što na licu možeš vidjeti sve je to samo zbog tebe ljubavi...
Ne želim da iz tvog života nestanem, voljeti te odjednom da prestanem, zašto da niječem što je predivno kad te volim od srca iskreno...
Znam da ovo samo su riječi al to je najbolje što znam, kroz njih ti želim reći što za tebe osjećam, al kad si pored mene i kad teško hvatam zrak, ja ne želim da odeš i toga me je strah...
Previše sam puta ljubav poklanjao, nikad ju upoznao u snovima ju sanjao, kao što sanjam tebe voljena sanjam te svake noći iznova..
Ništa više nije isto otkada te znam, i neće biti lako izbrisat sve što osjećam, ponekad poželim da živim kao pustinjak u samoći i da zbog nikoga suze više ne dođu na oči...
Kakva je to čarolija da stalno ljubim a mene nitko nikada, zašto mi se to događa da samo tuga mene prihvaća...
Krenule su riječi putem žalosti, to mi namjera bila nije molim te oprosti mi, al takva je slika kako ja u ogledalu vidim sebe, samo još jedan čovjek beznadno zaljubljen u tebe...
Pogledaj me sjajnim očima što mi spavat ne daju noćima, zaviri tu u grudi moje i vidjet ćeš naša srca, tvoje i moje...
Hajde pruži mi ruke poljubac mi daj jer ja nemam snage a trebam zagrljaj, i kao utopljenik sam što u moru davi se, ti budi moje svjetlo hajde spasi me..
I ne pristaje mi ta uloga plašljivog, zbunjenog čovjeka, koji ne zna da se ponaša, ne pristaje mi jer to nisam ja...
Kad srce zadrhti kad osjetim to, kad sam tužan i sam i kad nekom želim zlo, samo pomislim na tebe i sve u trenu promijeni se, tvoja slika meni poput lijeka djeluje...
Teško je voljeti na ovakav način draga vjeruj mi, to je slatka patnja ljudi rekli bi, što da radim ne mogu si pomoći....
U sebi nosim strah bojim se da ne poludim i zato kao trgovac svoju ljubav svima nudim, i sve što imam dajem ispod prave cijene, sve što imam sve što je najbolje od mene...
I sve bih dao da to promjenim, da vidiš pravu ljubav u meni da me možeš razumjeti, da tužnu masku s lica ukloniš...
Svemu dođe kraj tako i mojoj ispovjedi, na tebi je sad da vidiš koliko ti vrijedi, čovjek poput mene koji u snovima živi, čovjek koji te voli i koji ti se divi.....
Post je objavljen 28.12.2010. u 21:07 sati.