Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/rockyzone

Marketing

PRIČA O ČOVJEKU KRAJ TRGOVINE S LIKERIMA

Kao djetetu oštećen mu je živac na licu, kao dječak bio je izbačen iz 14 škola i pohađao školu za djecu s posebnim potrebama, kasnije boluje od ADHD poremećaja! Ali oduvijek… Oduvijek je znao što želi biti. Želio je biti u filmskom biznisu i ništa više! Prepričava nam priču jedan od njegov najbolji prijatelj iz mladosti…
Nije htjeo da bude samo na televiziji da bi ga ljudi prepoznali i da bude poznat, želio je da inspirira ljude, da im pokaže za što su sve sposobni, da znaju prevladati nemoguće prepreke. Jer je u svom privatnom životu i sam to činio. Znao je što hoće da radi, znao je zašto hoće! Pokušavao je da nađe posao i nije bilo da su mu odmah rekli da je zvijezda i primili ga da glumi. Nije bilo tako, počeo je od same nule, bio je ''nitko i ništa''.
Gledali su ga i govorili mu kako izgleda glupo, da radi nešto drugo. Nema mjesta za tebe, nećeš nikad biti glumac u filmovima, tko želi da gleda nekoga tko izgleda glupo i govori sa strane usana. I samo je dobivao ne, ne, ne, ne i ne… Svuda su ga odbijali. Jednom je rekao:
''Bio sam izbačen više od 30 puta od raznih agencija''.
Rekao je da je došao u 4 sata ujutro prvi, te je sjedio do jutra. I tako je dobio prvu ulogu. Glumio je nekog pljačkaša kojeg su pretukli za nekih 20 sekundi. I radio je na takva 3 kratka film. Nikad mu se nije pružilo ništa veliko, odbijanja, odbijanja i samo odbijanja. Konačno je shvatio da tako više ne ide. Te je morao promijeniti pristup. Rekao je ''Umirao sam od gladi, nisam mogao ni da platim grijanje u mom stanu, žena mi je svaki dan vrištala da idem i da nađem posao''. Tada sam ga pitao: Pa zašto nisi tražio posao? Odgovorio mi je: ''Znam ako nađem posao, zadovoljio bih glad i smirio bih se. Ovo je jedini način da uradim to i da spalim sve ostale mostove za povlačenje. Ako bih našao novi posao (što je lako i mogao) ušao bi u taj ritam gdje bih imao sigurnost, te bih izgubio vatrenu želju za glumom i moj san bi nestao. Želio sam da zadržim tu glad, jer je ta glad ujedno i bila moja jedina prednost, moja žena to nije mogla shvatit. Non stop smo se svađali.'' I tada mi je nastavio svoju priču…
''Jednoga hladnog depresivnog zimskog dana otišao sam u javnu biblioteku. Nisam želio ništa da čitam, samo malo da se ugrijem. Bio sam tamo i sjedio na stolici, malo dalje netko je ostavio jednu knjigu, pogledao sam tu knjigu, i bile su to priče od E.A.Poe.'' Rekao je: ''Počeo sam da čitam.'' Pitao sam ga: Što ti je ta knjiga pomogla? Odgovorio je: ''Ta knjiga me navela na razmišljanje da mogu dodirnuti druge ljude, da ne brinem mnogo o sebi, možda se odlučim da budem pisac. Pokušavao sam da napišem nekoliko scena, ali mi ništa nije uspijevalo, bio sam totalni luzer.'' ''Nisam imao ni 50 dolara. Ali to je vrijeme kada sam dosegao intenzivnu razinu inteligencije, jer sam mnogo čitao, počele su me zanimat knjige, za razliku od prije kada sam išao u školu kada me nisu zanimale.'' I konačno je uspio prodati jednu skriptu za 100 dolara. Ali ubrzo bih potrošio taj novac. Rekao je: ''Bio sam toliko jadan da sam išao prodat ženin nakit da bi preživjeli. Znate, postoje neke stvari u životu koje ne bi ste smjeli nikad da napravite, i naravno to je bio kraj naše veze, jel nismo imali ni novaca, a ni hrane, i najviše na svijetu što sam volio, bio je to moj pas. Volio sam mog psa jer mi je dao neizmjernu ljubav i radost. Ali više nije išlo jel nisam mogao ni njemu svaki dan priuštiti hranu. Sjećam se toga dana, tada sam otišao u prodavaonicu likera, bio je to najtužniji dan u mom životu. Stajao sam tamo svaki dan ispred te trgovine i pokušavao sam da prodam mog psa. Jedan čovjek je naišao i pregovarali smo, i na kraju smo se dogovorili da mu psa dam za 25 dolara. Najgora stvar koja mi se tada desila u životu, morao sam prodati drugome svog jedinog prijatelja da bi preživio. Kada sam odlazio putem sam plakao, i tada sam zaista bio na samom kraju života.''
Dvije nedjelje nakon toga gledao sam borbu Muhameda Alija u mom iznajmljenom stanu. Bijelac koji se borio protiv njega dobivao je užasne batine, no usprkos tome on se i dalje nastavio boriti, čak je u jednom trenutku uspio srušiti šampiona. Pomislio sam, Boom, pa ovaj čovjek je učinio nešto protiv svih očekivanja, i po tome će ga sigurno pamtiti. I tako mi je došla ideje! Čovjek koji će se boriti i primat udarce, pa ako možda i ne uspije, mora probati. Čim je meč završio počeo sam da pišem. Prije toga sam isključio telefon, zatamnio prozore da izgubio osjećaj kad je noć a kad dan, sanduk mi je bio kao stol, na kojem je bila svijeća. Pisao sam punih dvadeset sati, za koje nisam spavao. Tako da sam cijeli film napisao za dvadeset sati. Na kraju sam se sav tresao od uzbuđenja. Znao sam što želim, i ponovno sam krenuo natrag u agencije. Došao sam i pokušavao sam da prodam agencijama i čitali su i govorili mi ''pa to je smiješno, ovo je plitka priča''. I tako sam pokušavao da prodam taj scenarij, ali ga nitko nije želio, no i dalje sam bio uporan i pokušavao… I konačno sam naišao na ljude koji su bili oduševljeni nakon što su pročitali skriptu! Te su mi ponudili 125 000 dolara za nju. Rekao sam: Omg, sigurno ste sišli sa uma, prodat ću vam ali samo pod jednim uvjetom, da ja budem glavni glumac u filmu! Oni su počeli: O čemu ti pričaš? Pa ti si pisac! Rekao sam im: Ne, ne, ja sam i glumac! To je moja priča i samo ja mogu biti glavni glumac.
Nema šanse, nećemo ti platiti 125 000 da igraš u filmu, a da se kasnije ispostavi da smo bacili novac. Željeli su Rajana O'Neala da igra Rockya. Stallone je uporno govorio kako je on taj Rocky, i da ga jedini može najbolje odigrat. No oni nisu željeli popustit, a Sly je izgubio strpljenje i rekao: Ako nećete, ni ne morate! I zalupi za sobom vrata agencije!
(Bio je tu čovjek koji mu je nudio 125 000 dolara za skriptu, a on je odbio ne uzimajući u obzirom u kakvoj je bijedi živio. Nevjerovatno!!
Nekoliko tjedana nakon toga pozvali su ga nazad, i ponudili mu 250 000 dolara da ne igra u svom filmu. Opet ih je odbio! Posljednja ponuda im je bila 325 000 dolara, jer su zaista željeli tu stvar. Ipak nakon svega su se uspjeli nekako dogovorit, dali su mu 35 000 dolara. Te su snimili film sa vrlo niskim budžetom, i vjera da će uspjeti gotovo da i nije postojala, zbog toga i nisu željeli mnogo da ulože u njega.
Prijatelj ga je pitao: Pa dobro šta si radio kad si dobio prve novce?
''Prvo sam otišao do prodavaonice likera i nadao se da ću pronaći čovjek kojem sam prodao mog psa. Želio sam ga opet natrag''. Što se desilo?
''Treći dan sam stajao tamo i taj čovjek je naišao. Kada sam ga vidio nisam mogao da vjerujem, eno i mog psa!! Pogledao sam ga i rekao mu: Gospodine dali me se sjećate? Prošlo je oko mjesec dana, prodao sam vam moga psa. Onda sam bio bez novaca i to je bio jedini način da opstanem, on je moj najbolji prijatelj, znam da ga i vi sada sigurno volite, ali ja ga želim nazad. Znam i da ste mi platili 25$, ali ja ću vam dati 100$ za njega!?!? ''Ne, nema šanse, to je sada moj pas, ne možete ga kupiti''. Mijenjao sam pristup, rekao sam mu 500$ za psa! Čovjek je rekao: Apsolutno nema šanse! 1000$ za psa!! Prijatelj ga je pitao: Pa što si tada radio?
''Znao sam što treba da radim, preuzeo sam masovnu akciju, totalno sam promijenio pristup, i tek tada dobio psa natrag''. Koliko te je to koštalo? Sly je odgovorio: 15 000 dolara i uloga u Rockyu! Taj pas je u bio u filmu Rocky! I snimanje je moglo da počne! Pitao sam ga: Sylvester, jesi li spreman? ''Ja nisam, ali Rocky je''.

''Upornost će se najbolje boriti sa neuspjehom, upornost je dva puta jača od sreće i vještine, upornost se na kraju uvijek isplati''

Post je objavljen 26.12.2010. u 17:11 sati.