Sjedili smo tako neko vrijeme i moram priznati da mi je bilo neugodno. Ne znam zašto, ali on je za mene sada stranac. Kao da sjedim u krilu osobi koju poznajem 5 dana. Udaljena sam od njega miljama i ne mogu mu se približiti. Osjetila sam kako je i njemu čudno.
-Čuj, mali je sam u hotelu... Možda bih trebao krenuti.- osjetila sam olakšanje, ali u isto vrijeme i užasnu tegobu.
-Da...možda.- u pravilu, željela sam ići s njim. Ne znam zašto, ali jednostavno jesam.
-Da..- ustala sam se iz njegovog krila. I on se ustao. Stajali smo jedno ispred drugoga neko vrijeme.
-Gle, ne mogu i jednostavno ti ne smijem govoriti da imam potpunu kontrolu nad ovime kad nemam. Ne znam što ide nakon ovoga i ne želim znati.- rekao je tužno.
-Znam kako ti je, ne znam ni ja kako dalje.- odvratila sam.
-Znam da sam rekao da te od sad ne ostavljam, ali nekako mi se to čini kao jedino realno rješenje. I to me izjeda. Ovo je grozno...- nastavio je.
-Ne znam što bih rekla...-
-Reci da, reci da me voliš jer i ja tebe volim. Reci da sam ti nedostajao više nego itko ikad prije jer je tako bilo meni. Reci da me želiš kao nikada. Reci da me trebaš. Reci da sam voljen. Reci da više nisam sam... reci da... reci bilo što... tako očajnički želim čuti tvoj glas. Reci... da. Samo reci da.- oči su mu se napunile suzama.
-DA!- viknula sam i bacila mu se u naručje, -Da za sve. Nedostajao si mi više od ikoga ikad i nisam mogla prestati misliti o tebi i želim te kao nikada do sad. Trebam te, voljen si, nisi sam... Volim te. Ne idi, molim te. Ne opet...- zagrlio me čvrsto, kao da nikada neće pustiti, a upravo sam to sad trebala. Poljubio me nježno u vrat. Osjetila sam toplu kapljicu kako se cijedi niz njega i rasplakala se od snage osjećaja.
-Tom...-
-U redu je.- nasmijao se, -Svi ponekad trebaju drugu priliku.- i utisnuo mi poljubac. Primila sam ga za obraze. Lagano me spustio na trosjed i nagnuo se nad mene. Poljubio me u čelo i nasmiješio se.
-Želiš li ići sa mnom?- pitao me gledajući u usne.
-Kamo?-
-U hotel. Michael je sam... Ne volim kad je sam...- nasmiješio se blago.
-Očinska brižnost?-
-Koji kurac? Bojim se da će rasturit sobu pa ću ja to morat plaćat. OPET!- nasmijala sam se na ovo.
-Ma daaaj! Što dijete od 5 godina može napraviti?- pogledala sam ga sa smješkom, a on je podigao lijevu obrvu.
-Jel to bilo ozbiljno pitanje? Mali je OPSJEDNUT fizikom i matematikom. Izvest će neku glupost, kažem ti. Ili će pokušati baciti jaje u strop i mjeriti snagu bacanja i zračnog otpora ili tako nešto. Nije kao da znam.- nasmijali smo se oboje.
-Ok, idemo onda prije nego što počne bacati mlijeko.- nasmijala sam se. Ustali smo se i krenuli u njegov auto. Smješkao se cijelu vožnju. Uskoro smo stigli pred hotel. Istina, oboje smo još uvijek bili mokri. Izašli smo iz auta i povukao me za ruku tik prije nego što sam stupila na pločnik. Okrenula sam se prema njemu i nasmiješila. Bacio je ključeve klinji koji parkira aute i kleknuo na rizol pred mene.
-Pokušaj dva.- nasmijao se. Uzvratila sam. Duboko je udahnuo i pogledao me u oči.
-Znam da si već pristala, ali... neka bude kako treba.- nasmiješila sam se. Izvadio je malenu kutijicu iz džepa jakne i otvorio ju. Unutra se nalazio prsten od bijeloga zlata s malenim i diskretnim dijamantom. Bio je prekrasan, ništa pretjerano.
-Onda... Oh, Zaro.- nasmijala sam se, -Želiš li biti žena mog života? Jedina koju ću voljeti sve dok...jel, ja ili ti ne odapnemo papke.-
-ODAPNEMO PAPKE?- nasmijala sam se još jače.
-Dobro, umremo ili tako nešto.- nasmijao se i on, -Želiš li biti sa mnom u dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi? -
-To već bolje zvuči.
-Hoćeš li se udati za mene?- kleknula sam pred njega i primila ga za ramena.
-Hoću.-, lagano sam prošaptala. Nasmiješio se i uzeo moju ruku u svoju te mi na četvrti prst stavio prsten spremivši kutijicu u džep.
-Tako... A sad bi bio red i da te poljubim, ne misliš?- nasmiješio se i primio moju bradu u svoju ruku.
-A ne znam ja.- oboje smo zatvorili oči i poljubili se. Onda smo se ustali i krenuli u hotelsku sobu. Išli smo liftom, tako da je i to brzo završilo. Otključao je vrata sobe i ušli smo unutra. Bilo je već prilično kasno i Michael je zaspao na velikom krevetu.
-Sunce malo...- nasmiješila sam se i sjela pored njega. Tom je otišao u kupaonicu. Pogladila sam malog po kosi i poljubila ga u čelo. Prenijela sam ga u manju sobu i zatvorila vrata. Tada sam shvatila u čemu je problem. Nisam ponijela apsolutno ništa. Nasmijala sam se i bacila na krevet. Tom je upravo izašao iz kupaonice. Prišao mi je.
-Što je, mala?-
-Skužila sam da neam u čem spavat.- nasmiješih se.
-Imam ja nešto za tebe.- namignuo mi je i otišao do ormara te izvukao crvenu kariranu košulju.
-Vidi.- nasmiješio se.
-Ajme, to je ona košulja!- ustala sam se i prišla mu. Zagrlio me jednom rukom.
-Da, to je ta.- pružio mi ju je.
-Obuci ju.- odmjerio me od glave do pete.
-Pred tobom?- kimnuo je glavom. Otkopčala sam hlače i svukla ih, a zatim sam otkopčavala gumb po gumb košulje. Gutao me pogledom. Kad sam otkopčala košulju, svukao mi ju je i primio me za struk. Zatim me privukao sebi i poljubio. Poljubio me nježno u vrat i počeo ljubiti po ramenima. Osjetila sam kako mi je rukama prelazio preko leđa. Nasmiješila sam se i uzela njegovu košulju te ju obukla. Zagrlio me i pomilovao po kosi.
-Volim te.- šapnuo mi je u uho.
-I ja tebe.- nasmiješila sam se i poljubila ga u obraz. Razdvojili smo se i svatko je otišao do svoje strane kreveta.
-Još uvijek spavaš na lijevoj strani?- nasmijao se.
-Da, a ti na desnoj?-
-Aha.- uvukli smo se u krevet. Okrenula sam mu leđa, a on me zagrlio.
-Laku noć.-
-Laku noć, Tom.- nasmiješila sam se i ubrzo zaspala u njegovom naručju. Iako, i dalje mi je bilo užasno čudno.
***
Evo ga, I'm back. :D
Pozdravi svima do slijedećeg posta.
A.
Post je objavljen 12.12.2010. u 10:56 sati.