Nema baš mnogo stvari u kojima se ljudi mogu složiti. Mase nikada nisu imale kapacitete vagati argumente te donijeti odluku temeljenu na argumentima i karakternim vrijednostima koje njeguju. Da, znam što mislite, mase i argumenti? (Ne bi išlo).
Valjda jedine stvari koje konstantno uspijevaju mobilizirati prosječne jesu novac i mržnja. A često se dogodi da dođu i u paketu. Mržnja je vjerojatno najproduktivniji proizvod vladajućih jer omogućava te neprestane igre bez granica kojima se mase „zabavljaju“ dok oni rade što god hoće. Dok profesionalni „mrzitelji“ ratuju, oni se dogovaraju o ishodu.
Lakše je mrziti nego činiti bilo što drugo. Ne zahtjeva nikakav napor, niti žrtvu. I mrziti može svatko, ne treba čak ni valjan povod; ako takvo što uopće postoji. Dojma sam da nasilje ipak nema opravdanja, bez obzira na okolnosti, i bez obzira na opseg propagande.
Primjer novca kao glavnog stimulansa u mobilizaciji masa definitivno možemo naći u borbama suvremenih boraca za slobodu. Onih boraca koji se „za svoju zemlju“ bore tisućama kilometara daleko od „svoje zemlje“, koji nekom čudnom logikom „ratuju za mir“, koji ratuju da spriječe „osovine zla“ u narušavanju svjetskog mira prozivodnjom „oružja za masovno uništenje“ koje, usput rečeno, nikada nije pronađeno.
Propaganda je najveća snaga SAD-a, što je ipak paradoksalno budući da se svijetu predstavljaju kao simbol demokracije. Ali ako ćemo o paradoksima civilizacija, država i politike, siguran sam da bi otvorili teme o kojima bi rasprave potrajale unedogled.
Ali SAD-a je nedvojbeno najparadoksalnija zemlja na svijetu. Ipak, temeljila se, barem na svom početku, na odličnim idejama. Na jednakosti, slobodi, pravdi i ostalim idealima sličnim onima koji su prevladavali i u famoznoj francuskoj revoluciji. Šteta što je trebalo samo kratak period da sve padne u vodu. Jednakost je skršena prakticiranjem „nabave“ ljudi koji će teže poslove raditi umjesto superiornih američkih bijelaca. Ti „radnici“, pogađate, bili su crnci.
No sada sam već pobjegao s teme. Događa se, jer ne postoji zemlja tako mlada, a tako sjebana, pa uvijek posluži kao izvor brojnih inspiracija, pogotovo zbog paradoksa koji njome vlada od samog osnutka. Na pamet mi pada još samo jedna takva zemlja, još mlađa, ali još uvijek ne dovoljno luda da bude broj jedan. Doduše, definitivno je na pravom putu.
Često se vraćam na mase i manipulacije. Možda zato što je dobra tema, a možda zato što je i vrlo bitna. Smatram da sve počinje upravo tu. Svi ratovi i ostala globalna sranja. Jer zamislite život jednog vladara bez potpore svojih podanika. Bilo bi mu jako dosadno. Zato smo mi tu, da začinimo svoje dosadne živote nečim drugim doli običnog preživljavanja. Ljudima nije dovoljno da sami (ne)ugodno žive, oni imaju potrebe da i ostale sjebu na način da žive lošije. Zamislite svijet u kojima bi svi bili zadovoljni sobom, i ne daj bože, sretni radi uspjeha drugih. Kakvo bi tek to globalno sranje bilo?!
Kada se ugrabi pravi trenutak, vlast kreće u akciju igranja mozgovima. Igra traje cijelo vrijeme, ali tek kada se ostvare određeni uvjeti, kreće druga faza. Većinom se zapali bitna nacionalna zgrada. Zašto? Pitajte Hitlera, on će vam odgovoriti pa napasti Poljsku. Bush, kao odana marioneta, ostati će zaprepašten napadom na blizance, ali će istog trena znati tko je to učinio, kako i zašto. A onda ćemo opet udariti brigu na veselje novim ratom. Tu i tamo pobit' ćemo nekoliko svojih stanovnika, ili leševe neprijatelja podmetnuti shrvanom stanovništvu kao naše ratne žrtve. A nekad ćemo biti toliko direktni pa priznati da idemo klat' druge zbog jedne divne crne žene (koja možda i nije bila crna, ali i da je bila plava ne bi ništa mjenjalo). Ima još primjera, ali ne mogu se sjetiti. Uglavnom su to viši ideali, baš kao i ovi navedeni.
Mržnjom stvori ratnike, ratnike plati novcem, novac naplati većim količinama novca. Uzeo sam si slobodu da ovom rečenicom opišem slijed događaja. Vrlo jednostavno, zar ne?
Nadalje, plan je one malobrojne izdajice domovine koji ne podržavaju humane planove ušutkati na bilo koji način. Većinu ih prgouta mrak sistema ili obližnje ulice. Sistem se pobrine za ove malo poznatije, a ulica za ove lokalne. Svi odrađuju svoj dio posla što služi kao dokaz efikasnosti mržnje. Povijest je pokazala, a to još uvijek čini, da je mržnja, potaknuta velikim količinama umjetno stvorenog straha - najefikasnije oružje za mobilizaciju. Zaključak svega ovoga je taj da ljudi masovno ujedinjeni mogu biti samo u mržnji.
Za dio čitatelja koji se bolje snalazi u matematičkim formulacijama od gore navedenih tekstualnih, vrijedi sljedeće:
Neznanje (+ ne-inteligencija) = strah.
Strah = mržnja.
Mržnja = sukob.
Sukob = smrt.
Smrt = novac.
Hitler i nije bio toliki genijalac. Genijalna je bila jedino glupost naroda.
Dakle, ako imate aspiracije prema osvajanju svijeta, koristite se gore navedenom formulom. Ako nemate, kao ja, na vrijeme planirajte trijumfe neke druge vrste, pokorite područja tolerancije, a ne susjednih zemalja.
Post je objavljen 22.12.2010. u 08:35 sati.