Hah, i opet prebožićno i predrođeno, predodređeno? Sve je Pred, a nikako se iščupati iz onog Prije. Možda je samo netko tako bacio kocke. Dobro, tko sam ja da se bunim, na kraju?
Ipak se uhvatim kako s vremena na vrijeme čeznutljivo gledam ekran gdje se glavni protagonisti zapravo nađu na kraju svake scene, u završnoj sekvenci trake sedme umjetnosti, vrag odnese šalu, netko upali glazbu, i počne voljenje. A ja se ispljuskam ubrzo nakon, pa daj, nema toga. Nitko te se ne sjeti dok sjediš i gledaš u telefon, i ne sudariš se s Njim na sred ulice, i ne, nitko ti nikad ne kupuje cvijeće.
Prerasli smo te neke kadrove, predebeli smo i gušavi realnošću da bi se stisnuli u monitore sreće. Ne postoji savršen muškarac, niti savršena žena.
Postojimo MI.
Ružni, debeli, glupi, tromi, nezaposleni, pijani, glasni i prosti.
Prekrasni?
Uvijek prekrasni.
Pa kad se shvati da svi pokušaji lobotomija propadnu, onda zabijamo ruke u trbuhe teladi i hobotničje glave, da barem nekako nadomjestimo potrebu seciranja umova.
Nekakvih, nekad.
A brkovi od capuccina su smiješni. I odlični start komuniciranja.
Događa se sukob interesa kad želim imati tvoju ruku blizu, ali je ne želim držati.
Samo znati da je prisutna, tamo u mraku, između disanja i prevrtanja po krevetu. Al nemam niti toliko.
Počinjem misliti da moja beskonačna strpljivost dolazi nekom kraju. A znam da nije tako.
Samo gasim čipove sinapsi koje je briga. Zip, jedna, zip, druga, treća, peta.
I opet sam robotno mašinerijska. A vani je snijeg.
Na kojeg se neću naviknuti nikako i nikad. Točnije, hoću, na pedesetšesti rođendan. Izračunala sam da mi toliko treba.
No, vraćam se u tok misli, iz kojeg stalno bježim pa zapnem glavom o kamen uz obalu.
Pas mater.
Uglavnom, stala sam u snijegu. Moćna kao vlak, Mato Lovrak bi se posramio mojim zapinjanjem. A željela sam napeći neka pikantna peciva s maslinama i pršutom, i pustiti iluziju vatre s monitora i pogasit svjetla. I sjediti tu, grijući stopala pod tvojim dupetom.
Al nula bodova.
Pa je čudno što potajno volim Ron Weasley-a? Pfffff.
Vi patuljci zaista pojma nemate.
Post je objavljen 12.12.2010. u 17:02 sati.