Mili moji,
sad kada ste napokon zajedno, vjerujem da ste sretniji nego prije. Vaša se ljubav tijekom teškoga života pomalo zagubila, negdje.... usput..... zalutala u bespućima. Ne, znam da nije nestala, ali uz sve teškoće koje su vas pratile na vašem putu, samo se malo uplašila. Kako bi i mogla nestati, nakon hrabrih početaka u kojima je odolijevala svim onim neprijateljskim napadajima koji su vas pokušavali razdvojiti. Nasrtajima sitnih, malih duša kojima je pomrsila račune.
Što god da se dešavalo sa našom malom obitelji, sloga i odanost nikad nas nije napustila. Čak ni kad je bilo najteže. A bilo je.... bilo je svega... ali bilo je i ljubavi. Da sam u njoj začeta, s njome dočekana i u njoj odgajana, znala sam ja to, ne brinite. Kad mi je najteže sjetim se vaših priča.
One o najmanjoj svadbi na svijetu. Silvestrova i guste magle, kada te male svatove ni jedan taksista nije htio voziti od Gradske vijećnice na periferiju. Kumine slomljene potpetice i zabrinutih mladenkinih roditelja, što sa strahom iščekuju novopečeni bračni par i njihove kumove sa večerom.
Sjetim se kako su ti predbacivali da si ga " upecala ".... mora da si trudna... pa ti si starija od njega...
Sjećam se kako nisi dao da je gaze,...najrođenijoj si okrenuo zbog nje leđa...nikome nisi dopuštao da o njoj ružno govori...
Pokazali ste im svima gdje im je mjesto... jer, prošla je godina, druga,...a bome i treća, kad rodilo se dijete.
Pokazali smo njima, urotivši se skupa, protiv onih koji su druge sudili po sebi. Urotilo se dvoje, a sa njima treće... ono još nerođeno.
Sjetim se i priče o tome kako sam dobila ime.
Ti ga nisi znala, niti kuma nije, baka... nitko. On ga je napisao na komadiću papira, u kovertu zatvorio. Ime jedno,....jedino...žensko, mada nitko nije znao što u sebi nosiš.
Gotovo cijelu jednu noć pogađale su imena.... Ona i kuma, kumina kći od nekih šesnaest ljeta... Bio si neumoljiv, pogađale su dugo, al' pogodile nisu. Što se tada odigravalo u tebi samo ti si znao, ali ta mi je priča uvijek vraćala vjeru u tvoju ljubav, kad bi je nešto poljuljalo.
U mukama si porođajnim, kakvim, to samo ti si znala, iznijela na svijet djevojčicu bez imena. Kad je sve završilo i u tvoje izmučeno tijelo vratila se snaga, telefon se njegovim glasom oglasio. Sestra je tebi i svima obznanila: Gospođo ....., kćer vam se zove ......
Najmiliji moji, nedostajete mi danas. Po prvi puta u svome životu na ovaj dan sam bez vas oboje.
Najdraži moji, volite se dalje,...tamo, daleko od ovog bešćutnog svijeta. Volite se jako, počivajte u miru i čuvajte me, anđeli moji, do časa kada naći ćemo se opet.
Ljubljeni moji, tužna sam vam danas, a onda....ipak,.... malo sam i sretna. Vas mi više nema, al' imam svoje dečke i beskrajno ih volim.
... ali ipak, ...reći moram jedno...
.......danas Vas mili, posebno volim!!!
Post je objavljen 11.12.2010. u 08:19 sati.