Marketing
Troje u mraku
Oto Oltvanji: »Kičma noći«, SF-roman, Samizdat B92, Beograd, 2010.
Kičma noći je preuzbudljiv fantastični triler dostojan najbizarnijih epizoda X-Filesa. Kroz 520 stranica ovoga romana teče akcija, raste napetost, otvaraju se pitanja, naprasno nalijeću neočekivani obrati, a ljudi ginu u vrlo dramatičnim okolnostima.
Što je navijestio svojim prvim romanom Crne cipele, Oto Oltvanji je višestruko ostvario ovom knjigom: kriminalističko-špijunski zaplet kombiniran je s elementima fantastike, a radnja je kao i kod prvog romana smještena u ozračje post-tranzicijske Srbije u kojoj se za prevlast bore službene ili tajne elite starih i novih režima, kako onih političkih, tako i mafijaških. U priči ima i izrazitih generacijskih, moralnih i svjetonazorskih kontrapunktiranja, što dovodi do prilično jasne podjele na negativce i pozitivce, a iznimke među njima cijelu stvar još više uslojavaju.
Pored tri glavna lika, razrađen je i niz sporednih likova te čitava plejada epizodista. Mreže i rukavci tajni, zločina, mafijaških, političkih, vojnih, policijskih, ljubavnih i obiteljskih veza razgranate su i prepletene, servirane kroz roman u sasvim malim dozama, a tek na kraju slijevaju se u cjelovitu i logičnu sliku. Upravo to postupno otkrivanje velike tajne kroz napet niz akcija i interakcija među likovima ne da vam da ispustite ovaj roman iz ruku, a ako i naslutite kakve ključeve junaci moraju pronaći da bi napredovali kroz misterij s kojim su se suočili, svejedno vam je zanimljivo pratiti kako će to izvesti. Jer, nije im nimalo lako.
Novinar Oliver Novak, policajka Vanja Radenović i taksist Milan Nikolić središnji su likovi Kičme noći. Beogradske ulice i opskurni zakutci društvenog života srpske metropole poprište su na kojem sve troje zarađuje za život, s različitim stupnjevima predanosti i motiviranosti, a njihovo je doba - noć. Tada se događa sve što privlači njihovu pozornost, iz profesionalnih pa i privatnih razloga, te događaji zbog kojih se međusobno upoznaju i zajedno kreću u razotkrivanje najveće misterije svojih života. S druge strane su dvije mafijaške bande koje nakon nestanka njihova bivšeg zajedničkog šefa biraju različite putove gospodarenja i podzemljem i legalnim sferama života, pogotovo zarađivanja. No, s treće strane je nešto što jedni žele iskoristiti, a drugi uništiti, nešto što je na ruševinama bivših država i njihovih tajnih službi uspjelo preživjeti do vremena kada nitko ne zna što bi s tim, osim naravno spomenute dvije zaraćene strane, i entuzijastičke trojke koja mrvicu po mrvicu spoznaje o čemu se radi, ne sluteći kakve ih žrtve čekaju na tome putu otkrivanja.
Biće oko kojeg se vrti cijela priča jedna je od najoriginalnijih kreatura čitave, ne samo južnoslavenske fantastične književnosti. Oslobodivši se ograničenja nekonzistentnih narodnih predaja, ali ipak mu osmislivši povijesni background, Oltvanji je smislio biće (zapravo bića, jer ih ima više) koje doista izaziva jezu, čak i kad je samo ovako napisano. Velik je dobitak za čitatelje i za fantastičnu literaturu ovih krajeva što u karakterizaciji toga bića ne prevladavaju psihičke nadnaravne moći, već iskonska jeza dolazi od njegovih fizičkih ili fizioloških osobina, da ne kažem - potreba. Upotreba takvog, strašnog ali razumnog i izuzetno sposobnog bića kao tajnog oružja, sa svim etičkim konotacijama koje se iz toga jako lijepo i maštovito mogu iskonstruirati, pozadinska je tema ovog romana. I troje glavnih junaka se, zapravo, ne bore protiv tih tajnovitih bića, već protiv ideja koje ih stoljećima beskrupulozno uprežu i zloupotrebljavaju za svoje prljave ciljeve.
(Objavljeno u Glasu Istre, 9. srpnja 2010.)
Post je objavljen 02.12.2010. u 21:37 sati.