Sve sam vise zauzet ljetnim aktivnostima, tako da bi ovime postom zakljucio pisanje za ovu godinu!
Vrucine i pozari su vec dnevna kolotecina, na TV-u se preko ljeta nema sta gledati osim repriza, bas kao i u Hrvatskoj po ljeti.
Tako da ne preostaje nis drugo nego putovati, ako imate mogucnosti. Mi smo se odlucili posjetiti Melbourne i 12 Apostola.
12 Apostola nisu nis drugo nego nakupina ogromnih stijena vapnenaca kojih je nekad bilo 12, a sada ih ima samo 7. Zadnja je stijena pala pod udarom valova prije nekoliko godina.
Tako da ce silinom vjetra i valova pasti jos mnoge, no, formirati ce se i nove.
Kako prvim dolaskom bijelih ljudi nije dosla i Katolicka vjera, ove stijene prozvali su "krmača i prasad" (Sow and Piglets).
Tek puno kasnije i to 1922 godine ime je promijenjeno u Apostole, a 1950 u 12 Apostola koje nosi do danas.
Mi nismo mogli odoljeti sjesti u helokopter i pogledati tu prirodnu bastinu iz zraka. Moram priznati to je odlican biznis, cak PET helikoptera vozilo je non-stop tog dana, iako je bilo vjetrovito.
Dakle idemo. Slika ce biti mnostvo.
Kako vidite, ovdje su dva helica, dok su dva-tri u zraku, ovi se pune:
Vec smo skoro iznad:
Ovaj mali pjescani dio je vidikovac.
Vidite li ovu gore sliku? Da li mozete vidjeti rupu u zelenilu nakak tu ^?
O toj ce rupi biti rijeci kasnije.
Nije los pogled ni pri povratku:
Trag elise helikoptera na doljnjoj slici:
Kao i ovdje! A u ovu uvalu dolje, mislim da cemo dosetati pjesice:
Gledati iz zraka je jedno, a doci do stijena drugo!
Ovo je mozda meni najljepsa slika ikada koju sam opalio! Hm, zapravo dvije slike u panorami!
Malo povise na slici, iznad prve stijene, nije li FACA?
Inace ova se stijena zove Razorback, nesto kao "ušiljena grba" bukvalno, radi vrlo ostrih rubova i grba. Svakih 14 sekundi dolazi novi val koji milionima godina obdlikuje ove stijene.
Evo face:
A ova se stijena nastavlja dalje:
Evo kako izgleda po duzini:
A kad pogledate desno, ima se sto vidjeti:
Ili lijevo takodjer:
Naravno, ako zelite mozete setati po plazi. Stepenice su tu za vas...
I tako se spustamo do uvale koju sam gore negdje spomenuo i koja je VAZNA:
JER:
je su na ovome mjestu, kroz vrlo uski prolaz kao sto vidite (a na video kameri je upravo spektakularn), bili isprani na plazi dvoje prezivjelih iz davne 1878 godine kada je nastradao brod sa 12 putnika i 36 clanova posade.
Svo ovo mozete procitati na brojnim plocama sa zanimljivostima. Tako ploca kaze da je nedaleko odavde jos potopljenih brodova koji su ovo podrucje prolazili kao kroz usicu igle! Nakon 2-3 mjeseca plovidbe iz Engleske upravo su ovdje mnogi ugledali prvi puta kopno Australije, a time i uplovili u smrt.
Gore sam takodjer spomenuo RUPU u zelenilu! E pa rupa je ovo:
Rupa, ma prava rupetina, velicine je oko 50m i udaljena je 100m od obale. Ovo smo slikali popevsi se na ogradu :)
Nakon sto se je brod nasukao, cak 11 od 48 tijela plutalo je u ovoj rupi koja je svijetlila flourescentnom bojom radi fosfornih sibica koje je brod imao kao tovar.
Snaga valova koji dolaze u ovu rupu treba dozivjeti da biste vjerovali!
Takodjer, zvuk koji se proizvodi uslijed zraka pod pritiskom u ovome 100m dugom tunelu je duboka tutnjava.
Eto, ovime bih zasvrsio...
Nadam se da sam vam malo priblizio Australiju i Bali tijekom ove godine!
Time smo nakako i zaokruzili brojna putovanja po kontinentu svih ovih godina i nisam nista ostao duzan. Barem se nadam:)
Goodbye...
Vas downunder
Post je objavljen 02.12.2010. u 07:13 sati.