"This Rose will never die"
Ima samo dugih razdoblja hibernacije
Strast oživljena prigodničarskim dodirima obraza što nekoć izgarahu u strasti
Obraza koji nekoć bijahu omekšani a zatim zategnuti slanim kristalićima osušenih suza
Srce koje je luđački lupalo u trenutcima izčekivanja i sad zatitra passing by
Vječna strast neuništena, nepotrošena zajedničkom prozaičnošću svakodnevnice
Laura vječno nalakćena na prozor dovoljno visok a da ga Francesco nikad ne dosegne i strmoglavi se u ........................zajednički ponor sivila
Po svemu što vremenom spoznah apstinencija je jedini konzervans strasti
Je li to razlog što derviši, kaluđeri , redovnici gore vječnim , doživotnim plamenom ?
Je li ljepota nepotrošene strasti vrijedna neprekidnog,pomalo sizifovskog posezanja rukom ka zvijezdama u uzaludnom ..............pokušaju skidanja istih ???
Kako sebe dovesti u poziciju kušača koji vino izpljune ?
Ovdje i sada, ovdje i sada možemo odlučiti hoćemo li hodati zemljom ili ploviti oblacima
Hočemo li primati male, sitne nagrade na zemlji ili uzgajati predpostavke za vječni harmonij
Vječni harmonij čija je neizvjesnost i neopipljivost pregolemi izazov ustrajnosti
James Jones napisao je ; život , vremenom , uništava svako djevičanstvo , čak i ako ga ...........jednostavno – usahnjuje
Nekoć sam to koristio pokušavajući slomiti neke odpore i prijeći neke bedeme ali ...........
.........sad više nisam tako siguran u apsolutnost tog izričaja ......
Neka djevičanstva nadrastaju sama sebe i postaju zvijezde vječnog sjaja
Barba
Post je objavljen 30.11.2010. u 08:49 sati.