Svaka nova spoznaja u ovome svijetu laži, obmana, manipulacija je oslobađajuća, ili u najmanju ruku fascinantna, zadivljujuća.
Zanimljivo je vidjeti, nakon svake spoznaje, kada pogledamo unatrag, kako smo sve radili krivo, kako smo sve većim trudom, da postignemo nešto, ustvari se sve više udaljavali od željenog nam cilja. Naravno, sve smo radili u okvirima našega znanja, ili bolje rečeno, neznanja, vjerovanja da znamo što radimo, dok je ustvari istina, koju možemo vidjeti tek nakon trenutka spoznaje, da nismo imali blage veze, vozili smo zavezanih očiju.
Jedna od meni zanimljivih spoznaja, jest spoznaja u vezi sreće. Svi joj teže, a većina nas, ili tek rijetki je dostižu samo na određeno vrijeme, trenutak. Današnji čovjek, sve što čini, čini sa ciljem postizanja stanja sreće, bilo da ide na posao, kupuje određene stvari, kreče se u određenom krugu ljudi ...itd. No koliko vidimo, većina nas, isto je, ili čak manje sretna, unatoč, na prvi pogled, sve više bogatstva, mogućnosti, načina da postanemo sretni.
"Ne žalosti čovjeka siromaštvo, već želja"
Želja, odnosno ispunjavanje želje, vjera da ukoliko ispunimo, ostvarimo neku od želja da ćemo biti sretni, jedna je samo od želja, vjerovanja u nizu, ni manje ni više. Sreća i želja, i ispunjavanje želje, u stvarnosti, nemaju veze jedno sa drugim, već potpuno suprotno. Želja, ispunjavanje želje, jest udaljavanje od sreće, jer kako nešto što je u nama, pronaći izvan nas?
Sreća je naše prirodno stanje, sreća je u nama, a svako traženje sreće izvan nas, je udaljavanje od sreće. Svaka želja, traženje sreće izvan nas, jest stvaranje barijere, zavjese koja sakriva, prekriva sreću koja se nalazi u nama, koja mi jesmo. Kada primjerice želimo auto, ispunimo tu želju, sretni smo, gdje osjećamo sreću, u autu ili u nama? U nama, u našem biću, a auto je samo alat koji je dozvolio toj sreći da izađe na vidjelo, da je osjetimo, auto nije stvorio tu sreću, ta sreća je stalno u nama, samo što je prekrivena našim mislima, željama. Kada ostvarimo želju (auto) otklonili smo barijeru (želju), zavjesu koja je prekrivala sreću. Sreća postignuta ispunjavanjem nekih od želja, posjedovanjem određenih stvari, je uvjetovana sreća, što znači da neće trajati zauvijek, već određeno vrijeme. Sreća o kojoj mi ovdje pričamo, koja je naš krajnji cilj, jest bezuvjetna sreća, bivanje a ne trenutno stanje, sreća koja ne ovisi o vanjskim okolnostima, utjecajima. Da bismo to postigli, ne moramo raditi ništa, već samo odbaciti želje. Samim odbacivanjem želja kao uvjeta za za sreću, nestaje barijera, zavjesa koja sakriva, prekriva sreću, i samim time, postigli smo bezuvjetno stanje sreće.
"Kad prestanemo tražiti, naći ćemo"
Kad prestanemo željeti, imati ćemo, kad prestanemo tražiti sreću, biti ćemo sretni. Samo traženje, jest suprotnost, odmicanje, udaljavanje, od traženog. Možda djeluje nemoguće, ali kako pronaći nešto što već posjedujemo, nešto što je ovdje i sada? Svako traganje, jest udaljavanje, što znači, da svaki prestanak traganja, jest pronalaženje, a samim time i spoznaja onog za čime smo tragali. Sve što tražimo, sve čemu težimo, sve što želimo, je u nama, svako traganje, jest udaljavanje od nas samih, od onoga što tražimo. Ono za čime tragamo je u nama, ono za čime tragamo možemo naći, spoznati samo u nama samima, ne izvan nas. Kad prestanemo tražiti, vračamo se samima sebi, vračanjem sebi, spoznajemo, da sve ono što smo tražili, željeli, čemu smo težili, da je sve oduvijek bilo u nama, prekriveno mislima, željama, traganjem, težnjom.
"Onaj tko gleda van, sanja; onaj tko gleda unutra, budi se"
Cilj svake osobe na ovoj planeti, jest spoznaja, buđenje, bili mi toga svjesni ili ne. Svaka osoba svjesno ili nesvjesno traga za istinom, spoznajom, no većina nas, nažalost tu istinu, spoznaju traži izvan samoga sebe, van sebe, u svijetu misli, uvjerenja, vjerovanja, kontroliranih strahovima, u svijetu snova, u svijetu iluzija. Tko gleda van, sanja. Tko gleda van, stvara i percipira svijet u isto vrijeme, baš kao i u snu, jer gledanje van, jest san, iluzija. Dakle, gledajući van, u svijet snova, iluzija, ne možemo doči do
spoznaje, istine, jer onaj tko gleda unutra, budi se, spoznaje. Današnje društvo u potpunosti je usmjereno prema van, ka svijetu snova, svijetu iluzija. Današnje društvo, rješenje za sve probleme traži izvan sebe, bilo da se radi o sreći, ljubavi, problemima ... No kako svi ti problemi nisu izvan nas, već u nama, tako se niti rješenje za te probleme ne nalazi izvana, već u nama.
Onaj tko gleda van., živi u strahu, onaj tko gleda unutra, živi u ljubavi. Strah je manifestacija gledanja van, u svijet snova, svijet iluzija, i prihvaćanja iluzije kao istine, jedine stvarnosti. Strah je i zatvor i čuvar zatvora istovremeno. Prihvačanjem straha (iluzije) kao stvarnosti, prihvatili smo sreću koja ovisi o događajima, posjedovanju određenih stvari, prihvatili smo sreću kao nešto izvan nas, a ne u nama, dio nas. Strah je manifestacija svih problema, i istovremeno generator koji nas tjera, gura da rješavamo te probleme. Strah je glavni pokretač današnjeg čovjeka, sve što današnji čovjek čini, čini iz straha, čime naposljetku stvara dodatni strah. Želja za posjedovanjem je manifestacija straha, a samo posjedovanje, manifestira, stvara strah od gubitka onoga što posjedujemo. Moć, kontrolu, želimo iz straha, a kada posjedujemo kontrolu, moć, živimo u strahu od gubitka te moći. Strah jedino može manifestirati strah, tako da svaki naš izbor, čin, posjedovanje iz straha, će naposljetku manifestirati dodotni strah, i tako u krug. Strah je iluzija, kao i sve što proizlazi iz straha: želja za posjedovanjem, kontrolom, moći ...itd. Čovjek kao duhovno biće, ne može posjedovati, čak ne posjedujemo niti ovo tjelo, ali može živjeti u iluziji posjedovanja, a samim time, i u iluziji kontrole, moći, iluziji straha.
"Ljubav je jedina istina, sve ostalo je iluzija"
Strah, i sve što proizlazi iz straha: nerazumijevanje, laž, uvjerenja, vjerovanja, sram, krivnja, mržnja, sukobi, želja za posjedovanjem, kontrolom, moći .... jest iluzija. Odbacivanjem iluzije, odbacivanjem nerazumijevanja, laži, uvjerenja, vjerovanja, srama, krivnje, mržnje, želje za posjedovanjem, kontrolom, moći ....što nam ostaje? Kada odbacimo sve iluzije, odnosno strah i sve što proizlazi iz straha, što ostaje? Kada osjećamo ljubav, bezuvjetnu istinsku ljubav? Dali je možemo osjećati kada živimo u strahu (iluziji), u želji za posjedovanjem, kontrolom, moći? Ne možemo. Istinsku ljubav, bezuvjetnu ljubav, osjećamo onog trenutka kada odbacimo sve iluzije: strah, želju za posjedovanjem, kontrolom, moći ... kada odbacimo iluzije, ostaje samo istina, LJUBAV, BEZUVJETNA LJUBAV. Dakle odbacivanjem iluzija, spoznajemo da jedino što postoji, što je ikada postojalo, što će ikada postojati, jest istina, ljubav, koja je, uvijek bila i bude, samo što smo je na trenutak prekrili našim iluzijama. To je spoznaja koja će se dogoditi u nama, ne izvan nas, jer tko gleda unutra, budi se (spoznaje), tko gleda van, sanja (živi u iluziji).
Post je objavljen 28.11.2010. u 15:41 sati.