Ribar umoran
opet je bacio mrežu .
I dok sunce ga prži
strpljivo on čeka ,
a more na trenutke
ga nemirno valja .
Pogled mu odluta
tamo daleko ,
gdje čekala ga
voljena žena ,
topao dom ,
miris kruha .
I pusti suzu
nek' poteče .
Ne stidi se on
ni godina svojih ,
muškarac snažan
koji dušom voli .
Zašto da ne plače
za onom koju srce voli .
Mreža je opet puna
ribar je kući nosi ,
a nema one koja će
u zagrljaj mu doći .
Post je objavljen 28.11.2010. u 15:03 sati.