Uspješno obmanjivatnje samoga sebe - bliži li se to vrhuncu ili dnu opsjenarstva? Dno dna nije, govoriti o uzvišenosti nalikuje himničnoj sprdnji. Odgovornost za obmane podijeljena je na obmanjenoga i obmanjivača; bez njihove simbioze ne bi bilo razarajuće sinteze što daje i uzima snagu svojevrsnom pertpetuum mobileu, opravdavajući neoprostivo.
Uvojak djevojačke kose, balzamirana ruža iz vjenčanog buketića u neposrednoj su blizini kolekcije razbijnih čaša koje su tek razbijanjem postale prepoznatljive i drugačije - materijalni su tragovi minulog postojanja, svojevrsni relikvijar. Noćas sam razbio čašu, mezimicu iz proteklih nekoliko mjeseci, povećavši kolekciju. Postala je neprikladna za gašenje žeđi, ali izvrsno je gnijezdo za mirišljivu dunju, od danas uzvišenu desetak centimetara, kolika je stopica neupotrebljive čaše.
Vratit ću tablice i odjaviti auto, sa zakonom se nije igrati. Bez prekršitelja ostali bi bez svrhe. Trebaju li nam zakoni bez svrhe? Svrhe i ovrhe?
Postoje neke pravne norme koje opstaju i bez sankcija. Neću razbijati glavu time ima li više neregistriranih brakova ili neregistriranih auta u prometu - dosta je razbijanja za danas. U nedjelju neće biti tuluma - matičar me je uvjerio da smrću bračnog druga brak prestaje. Uspomene ostaju. I promet u mirovanju je promet, tumači to kako hoćeš...
Post je objavljen 26.11.2010. u 01:56 sati.