Pregled posta

Marketing

(s točkom na y... by tessa k)



u jako nježnoj dobi od trinaest

...evo odlučila sam, iako je teško za izabrati - tada sam bila najosjetljivija.
mislim, ili tada ili jučer...

umrla mi je baka.
silno sam je voljela.
i pokosilo me to… na dugo vremena.
baka mi je bila nepokretna... dugo vremena
i njoj sam čitala prve priče, kraj njenog kreveta.

i sjećam se prve priče koju sam pročitala baki...
u osjetljivoj dobi od šest bila je to - Kako je Potjeh tražio istinu.
ona divna izdanja s ilustracijama Cvijete Job...
neću to zaboraviti nikada.
i čitala sam ja njoj, ne ona meni...
(kod mene su sva zadovoljstva naopaka)
jer loše je i vidjela,
a bila je najnježnija i najsnažnija žena koju možete zamisliti,
koja je sama podigla sedmero djece u teškoj neimaštini,
ali potpuno prozirna, eterična... fina...
i zvala se BARBARA.
Barbara mi je najdraže ime.
Barbara je trebalo biti i moje ime i onda su ga u zadnji čas čejnđali za Suzanu
i nikad im to nisam oprostila.... iz više od jednog razloga...
mislim... kud će suza nego na Suzanu.





i sjećam se i prvog dečka
(bio je glavna faca u gradu... onstli...
pitajte koju god ženu mojih godina u ovom gradu tko je osamdesetšeste bio najkul tip)
... bio je prelijep... ono... baš moj tip
ili je on u stvari utro put tome kako izgleda - moj tip,
iako se najiskrenije moj tip nikad više nije egzaktno ponovio.
i zaljubila sam se u njega na jednom tulumu na koji je upao nepozvan...
ušetao na dugim nogama koje su završavale negdje u razini mojih ramena...
i sve je što se mene tiče bilo riješeno u tom času,
a sat-dva poslije potpisala bih i happily ever after
jer - sjeo je kraj mene i mi smo zabrijali u neki navodno jako pametan razgovor

... o istini.

i mi smo tako divanili o istini dugo, užasno dugo
a ja sam se zaljubila.
uvijek sam padala na te navodno pametne i duge razgovore
(padala? padam?)
i točno se sjećam što je tko od nas te večeri govorio

... o istini,

na tulumu u stanu u Boškovićevoj na petom katu.

poslije smo se i dugo ljubili, ali to je već druga priča..

...

i znam da je sve ovo zbrda zdola i nepovezano,
ali ima veze s onim brdom i dolom od jučer…
o bajkama.
Potjeh je bajka koja nije imala gotovo rješenje,
ni lovca, ni vilu, ni čarobnu svjetiljku...
ni happilyeverafter…
Potjeh je bajka koju sam prvu čitala
i ona je valjda utrla put tome kako moja bajka treba izgledati
iako se moja bajka nije nikad više egzaktno ponovila

... osim možda jučer.

neke bajke se zaustave jer nije dovoljno vjerovati,
jer nije dovoljno - "a ti si čekati znala najbolje na svijetu",
jer lažeš kada kažeš da... nda... toliko toga,
no ako čekaš dovoljno dugo...
kad već znaš čekati najbolje na svijetu, odmah poslije Potjeha,
istina će naći svoj put do i tebe.

i naći će te ta istina odraslu neštogodišnjakinju
(ne valjda u najnježnijoj dobi?)
kako je čekaš najbolje na svijetu na Ničijoj zemlji,
naći će te u tom nekom času
u kojem ćeš se čak osjećati jako zavodljivo i potpuno neodoljivo,
ali… neće ti to reći... jer kad te nađe
njena namjera nije - da ti kaže one istine
za koje si se do nježne dobi od četrdeset
sama pobrinula da ih imaš dovoljno na dnevnoj bazi,
ne to nije njena namjera,
a ni ti nisi princeza
(ovdje se mislim citiraš, onu od jučer... i pitaš se - zar je već toliko vremena proteklo?)
ne ti nisi grintava princeza kojoj je dovoljno da bude lijepa i dobra i mila
ušlagirana ruža...



a bajka će se kao već sama pobrinuti za svoj Happily ever after.

kada čitav svoj život - od dobi od 6, tražiš istinu...
u čitanju, pisanju... u dugim razgovorima...
u dugim razgovorima…
moraš biti spremna i čuti što će ti reći jednom kad te nađe
čarobnu i neodoljivu.

krosmajhart - neće ti reći ono što želiš čuti,
nego će ti recimo reći da je tvoja bajka vjerojatno ipak samo priča s poukom
za koju će sigurno trebati još puno vremena da je shvatiš.

i moraš još biti spremna na to da neke istine imaju sposobnost slomiti,
no dok ćeš prebirati krhotine idućeg jutra...
ovog jutra...
pomislit ćeš možda da ipak nije srce to koje je puklo,
nego je slomljen samo njegov oklop

i da ćeš dok će bez prestanka kišiti nad Zagrebom tog dana
ipak hodati nasmijana
rascvjetana očarana pokapana
pod kišom




ali... se svejedno sjećati, Barbara.




Duša je od tebe sjetna,
bez tebe joj lijeka nije:
ah, kako li ime ti je,
o, ti ružo, tajno cvjetna?

O.Župančić





p.s.

Ja sam trebala biti Barbara
jedino za tim žalim...


pa i onda kad se ne poznajem.






( tessa k od tesara)


Post je objavljen 23.11.2010. u 10:23 sati.