U bilo kojem trenutka dana ili noći, reći ću da sam istinski sretna i da jako volim svoj život. Ne samo da ću to i reći, već to i duboko, iznutra osjećam.
Osim, u jednom, jedinom trenu. U trenu kada vadim van usisavač i započinjem sauganje stana. To je proces koji, u biti, započinjem 2 tjedna prije samog čina. Um pošalje poruku: «Trebala bi posaugati stan!», a tijelo nikako da krene i tada kreću moje visinske pripreme.
Nakon svih trauma koje sam počistila u životu, loših odnosa koje sam završila i kvalitetnih koje sam započela, nakon sati meditacija i yoge, drevnih i dnevnih rituala, tko bi rekao da me čin usisavanja može toliko izbaciti iz kolosijeka.
Čak imam i razrađenu strategiju. Prvo dnevna soba i tepih. Muko moja - tepih, najgora stvar. To mi je taktika još iz djetinjstva – prvo počnem s onim što najmanje volim kako bi kraj dočekala s osmijehom na licu. Nakon toga slijedi podvlačenje pod stol i svi oni zafrljuci na nogicama od stolaca. Spavaća soba, puzanje pod krevetom i, konačno, kuhinja i hodnik koji sve zajedno imaju manju kvadraturu od dnevne sobe. Kraj je u kupaonici, laganim kliženjem usisavača po pločicama, i osmijeh na licu.
A muke po Arthi izgledaju ovako: «Je... ti, tko li te je izmislo. U k.... i sa tepihom. Je... ti da ti je... i stan, i tepih, i sve po spisku da ti ga je...» . Kreće usisavanje, a u mojoj glavi: «Om shanti, shanti, shanti....mir, mir, mir, mir u meni da ne izbacim psa, tepih i usisavač kroz prozor. Om shanti, shanti, shanti...daj mi mir da ne proklinjem onog tko je psima izmislio dlake. Om shanti, shanti, shanti....daj mi mir i snage da ne izađem na ulicu i prodam svoje tijelo nekom muškarcu u zamjenu za usisavanje stana!». Već vidim sliku: «Mladiću, bi li mi usisao stan, a ja tebi nešto drugo?!».
Međutim, sada kada gledam sa strane taj tren najgore muke, primjećujem da sam baš u tom groznom činu upravo 'ovdje i sada'. Koncentrirana u sekundu, toliko angažirana (valjda zbog želje da što prije završim) da mi misli ne lete o tome što ću poslije ili što je bilo ranije taj dan. Ovdje i sada – tu sam, usisavam i konačno uspijevam spontano isključiti umnu percepciju linearnog tijeka vremena. Izuzeci su trenuci vizualizacije bacanja usisavača, tepiha i psa kroz prozor.
U tom činu sam potvrdila i svoju naslabiju točku, a to je – seks. Ako svatko ima jednu slabost više izraženu od drugih, a to su – moć, novac i seks, onda je moja definitivno seks. Nisam pomislila na to kako bi željela biti tako moćna ili bogata da mi netko drugi usisava. Ne, ja bi se seksualno prodala, a to mi i ne bi bilo čak ni previše teško. To ujedno na sebe povlači i još jedan prosvjetljujući moment – bez obzira na svu svjesnost koju sam uložila u duhovni aspekt života, u tom trenu, ja bih bila spremna napraviti pakt s vragom i prodati dio duše u obliku seksualne usluge, u zamjenu za usisavanje.
Hmmmmm, očito, još ima podosta toga što trebam odraditi na sebi!
No, u trenu kada je sve završeno, a moj najgori neprijatelj stavljen u svoj kut, s guštom se ogledam oko sebe. Činjenica je da stvarno volim da mi je stan čist. Pouka: Uvali se u najveća govna i počisti ih kako bi poslije uživao!
Negativna energija koja je otpuštena dok sam usisavala je lagano odletjela kroz široko otvorene prozore, no za svaki slučaj palim još i mirisni štapić. Uz čaj, domaći duhan i miris štapića sjedim u svom stanu i naprosto uživam u njemu. Vrijedilo je.
Eh, ali kada ne bi imala tepih ili, bolje, kada ne bi imala stan, ne bi ga morala ni usisavati. A kada ne bi imala stan, ne bi morala ni raditi u ovom sustavu u kojem radim. Samo bi putovala, a putovanja i hranu bi osiguravala tečajevima za kućanice:
PUT DO PROSVIJETLJENJA KROZ KUĆANSKE POSLOVE ™:
*otkrit ćete i osvijestiti svoje najniže aspekte osobnosti
*otkrit ćete svoju primarnu slabost
*otpustit ćete negativnu energiju
*naučit ćete živjeti 'ovdje i sada'
*usvojit ćete pjevanje sanskrtskih mantri
Još samo moram smislit kud ću sa psom!!!
Post je objavljen 22.11.2010. u 22:19 sati.