Danas ću vas upoznati s riječkim grobljem ljubimaca, koje je uz onaj zagrebački jedini u čitavoj zemlji.
Uspinjemo se kraticim ...
Oko nas, boje jeseni ...
I evo nas, stigli smo ...
Bacam prvi pogled...
Sve je mirno, Nema nikog.
Prvo odlazimo pozdraviti starog Hiča, sa kojim sam prvi put trčala zajedno sa svojim Miškom na Velom vrhu ... davno je to bilo. Vlasnik, ujedno i Miškov prijatelj, čini se, ne posjećuje Hičovo posljednje počivalište ...
Neki dolaze redovito.
Donose cvijeće ...
Urede okolinu ...
Sve se blista ...
Cvijeće miriše ...
Evo i suprotnosti: jedna pored druge!
Bilo je vjetrovito ...
Pas i mačka, jedno pored drugog ...
Još malo suprotnosti ...
Pogled unaokolo ...
I još jedan ...
Vjetar je zbilja bio nestašan, posipao je lišće ...
A ovdje leži on, borac protiv trgovine drogom.
Starijeg datuma ... možda već i zaboravljeni!
Još jedan pogled iz drugog ugla.
Dok moj Miško fotka, ja njuškam.
Čini se, da bio opasan ...
I jedan zeko je ovdje ...
U obliku srca!
Svježe cvijeće.
Ugao malog groblja.
Ovdje je granica: zabranili su pokapanje ljubimaca, iako to rade oni koji imaju zakupljena grobna mjesta. A često ujutro osvane noću ilegalno iskopan mali humak.
Kao ovaj ...
I ovaj, sasvim >svjež.
Bacamo još jedan pogled i napuštamo tužno mjesto.
Lijepo vas svih pozdravljam! Av av!
Post je objavljen 20.11.2010. u 11:20 sati.