kao da odnekud sve krene krivo
nezaustavljivo otklizi u neželjenom smjeru.
i nađemo se u novom prostoru kojeg smo gledali kod drugih,
o kojem smo dosad govorili, šaputali, čitali i sudili
dobro zaštićeni svojom sudbinom.
odjednom smo na drugoj strani
od ugodno postavljenog života,
od dobrih i lijepo posloženih ritmova, navika i odnosa.
više nismo dio nasmješenih, ležernih
ili pomirenih s sobom,
već smo na vjetrometinama, rubovima, skliskim i opasnim područjima
i sa neizvjesnošću očekujemo slijedeće poteze
vlastite, drugih, sudbine ili života samog?
Post je objavljen 19.11.2010. u 20:51 sati.