Marketing
ZAHUKTALE PRIPREME ZA AVANTURU ŽIVOTA
TRIDESETDEVETOGODIŠNJI PITOMAČKI DOKTOR ISTOČNJAČKE MEDICINE I MOTORISTA DOMINIC – DADO TESIĆ I MLADI DVADESETOGODIŠNJI PRIJATELJ, KOPRIVNIČKI MOTORISTA PETAR RIKIĆ U OZBILJNIM SU PRIPREMAMA ZA VELIKU EKSPEDICIJU ŽIVOTA: OBILAZAK JUŽNE AMERIKE, SJEVERNE AMERIKE, ALJASKE S MOGUĆNOSTI POVRATKA PREKO MONGOLIJE I RUSIJE NA MOTORIMA.
PITOMAČA: - Doktore Tesić, vi i vaš brat Saša poznati ste u Hrvatskoj i mnogo šire po lječenju istočnjačkom medicinom. To je posao, a hobiji?
Istina je da deset godina unazad u ambulanti puno radim. Brat i ja uz to poslovno putujemo i držimo medicinska predavanja. Putovanje svijetom je način kako mi koristimo, tzv. godišnji odmor. Opuštanje – razbibrigu najviše nalazimo u vožnji "pravih" motora. Mene ne zanimaju automobili, ali motori su mi opsesija. Njih i moto trke naprosto volim.
Posljednjih sedam, osam godina sudionici smo u hrvatskom amaterizmu u disciplini moto kross, super moto, a uz to ja vozim i brzince na Grobniku. Vozim sve discipline. Od svega moto kross i super kross su meni nešto najljepše. Oduševljavaju me brdske vožnje, što znači zemljanim, neasfaltiranim terenima s preprekama na stazama. Nekoliko godina uzastopce bio sam vice prvak u amaterima. Par puta treći, a prvo mjesto nisam uspio osvojiti. Natjecatelji u toj klasi po meni puno više treniraju. Moj je izgovor da dosta radim. Nemam toliko vremena koliko bi trebalo za trening i ne mogu se posvetiti samo trkama. A od kad sam prije par godina, po drugi puta slomio kralježnicu vozim samo zato da se zabavim. Kad je gusto pustim gas. Moji sponzori, koji su mi postali i najbolji prijatelji, očekuju od mene da vozim, ali ne i vrhunske rezultate. Natjecanjima sam stekao sigurnost i iskustvo i želim to iskoristiti za obilazak svijeta motorom.
Spremate se na veliku ekspediciju – avanturu života!
Kroz posao, ali i hobi stekao sam mnogo prijatelja. Jednog dana posjetio me je Petar Rikić, mladi motorist, koji je motorom jednom obišao svijet i pitao me da li bi išao s njim na put da još jednom prijeđem kontinente. Ponudio mi je nešto posebno, da zajedno motorima krenemo na ekspediciju, odvozimo vruću Južnu Ameriku, Sjevernu Ameriku i osjetimo ledenu Aljasku. Uspio me je odmah zainteresirati. Otkad znam za sebe putujem. Otac nam je bio vozač. Bratu i meni putovanja su svakodnevica. Ona su nam u genima. Studirali smo u Japanu, susretali druge narode, kulture, upoznavali novo. Prihvatiti? Trebalo je strateški razmisliti.
Kako je reagirala obitelj?
Mama se prva usuglasila. Posebno mi je bilo važno da me podrži brat Saša, blizanac, također medicinar. Oboje smo završili medicinu u Japanu. Bio sam presretan kad je pristao da će me mijenjati u poslu. On će i dalje raditi u Zagrebu, ali uz pojačani napor i u pitomačkoj ambulanti, tako da će moji pacijenti biti podjednako zbrinuti kao da sam i ja ovdje. Dug će to biti period u kojem me neće biti. Nešto kasnije s mojim odlaskom usuglasio se i tata. Svi ostali, uključujući moje osoblje, smatrali su me neodgovornim, što je njihovo pravo, ali pruženu priliku nisam želio propustiti. U dva tjedna odlučio sam, idem. Petar Rikić i ja podijelili smo zaduženja. Ja sam preuzeo nabavu motora i opremu. Od sponzora, firme "Moto špica" povoljno smo kupili motore s opremom. Petar je zadužen za sve ostalo.
Isplanirali smo krenuti na put oko svijeta motorima u prosincu ove godine. Motore i opremu poslati ćemo brodom u RIO, a mi ćemo za njima doletjeti avionom. Cilj nam je provoziti, Brazil, Urugvaj, Paragvaj, Argentinu, Čile, Boliviju, Peru, Ekvador, Kolumbiju, Venezuelu, Panamu, Kostariku, Meksiko, Arizonu, Kaliforniju, Kolorado, Dakotu, New York, Kanadu, Prudhoe Bay, što znači vruću Južnu Ameriku, Sjevernu Ameriku, ledeni Arktik, možda i više. Ne želimo žuriti. Sve će ovisiti o okolnostima u kojima ćemo se naći.
Koji dobitak očekujete od mijenjanja načina života, ogromnog napora i neizvjesnosti?
Zamišljena ekspedicija moja je životna odluka i ispunjava me očekivanom radosti. Motor mi predstavlja idealnu mogućnost da se turistički, bez žurbe, provezem svijetom. Planiramo voziti prosječno 250 kilometara dnevno. Sve će zavisiti o terenu i okolnostima u kojima ćemo se naći. Neke dane vjerujem da ćemo priječi i 500 – 600 kilometara, a neke puno manje. Zamišljeno putovanje znači prijeći oko 40.000 kilometara na dva kotača u vremenskom trajanju od šest do najdulje dvanaest mjeseci. Raduje me vidjeti kako drugi ljudi žive. Proširiti svoje horizonte s raznih gledišta i naučiti mnogo novog, što sada ne znam. Zainteresiran sam i za ljekovito bilje i za saznanja kako drugi ljudi, u drugim podnebljima, rješavaju svoje tegobe. Možda mi se posreći i otkrijem nešto sasvim novo, proširim svoje gledište na svijet. Ne zanima me putovanje turističkim putovima. Oduvijek želim vidjeti predjele gdje ljudi žive, a ne ono pripremljeno za pokazivanje turistima. Ovo putovanje biti će veliko. Spavati ćemo u šatoru. Da bi bilo financijski izvedivo računamo na usputni smještaj i kod ljudi, koji će nas htjeti primiti. Jednom tjedno odsjedat ćemo u hotelima da bi se oprali, mogli bolje jesti i spremiti zalihu hrane i ostalog za slijedećih deset dana. Jesti ćemo ono što ljudi jedu na mjestima gdje se zateknemo. Meni će biti teže, jer sam vegetarijanac. Ali snalaziti ću se. Obilaziti ću pijace, kupiti hrpu voća, povrća i biti ću sretan. Osobno radije ću se kupati u jezeru nego u hotelu. Razlog je što u puno zemalja standard nije takav na kakav smo mi naučeni. Gorivom ćemo puniti motore na usputnim pumpama. Prije puta kolega i ja proći ćemo trodnevni tečaj za servisiranje motora da ih možemo uz dijelove, koje nosimo sobom, što više održavati sami. Naši ljudi u Hrvatskoj nisu svjesni standarda u kojem u prosjeku živimo. Nama je teško zamisliti kako netko živi u Južnoj Americi. Većina ljudi ima snove, ali ih se ne usuđuje ostvariti. Znam da će nama biti bolje u šatoru nego mnogim ljudima u kućama.
Što je sa sporazumijevanjem s ljudima raznih govornih područja, mogućim kvarovima, udesima i nedaćama na putu?
Uz govorenje engleskog, japanskog, njemačkog i hrvatskog, sada sam polaznik tečaja španjolskog. Kolega također govori engleski. U Rusiji korist ćemo hrvatski. Uz ruke i noge snalaziti ćemo se. Pritom smiješak je uvijek dobar početak. Komunikacija nam neće biti problem. Biti će to skupo putovanje. Otvoreni smo za sve sponzore. Očekujemo pomoć od "Moto špice", sadašnjih sponzora moto i super krosa, firme "Moto plus", kojoj ćemo slati izvještaje s puta, radi objavljivanja u časopisu i na internetu. Otvoreni smo za sponzorstvo u našim općinama, županijama, firmama i od pojedinaca, koji nam žele pomoći. Kontakt telefoni su 033-782-405 i 098 1816 400. Putem planiramo posjećivati kulturne centre, posebno naseljenog hrvatskog stanovništva u zemljama prolaženja. Prenositi ćemo našim ljudima u svijetu pozdrave iz Hrvatske, što će ih sigurno radovati. Uz to svakodnevna zadaća biti će nam vođenje dnevnika, iz kojeg će se po povratku, izroditi knjiga, koja će sigurno poslužiti novim putnicima po svijetu, našim sljedbenicima.
Može li se vaša dopisnica nadati putopisnim "e-meilima", da bi zanimljivosti proslijedila ovdašnjim čitateljima?
Može, razmijenit ćemo elektronske adrese.
Nosite li i svoju doktorsku torbu?
Sa sobom nosim svoje znanje. Znam da će biti potrebe putem pomagati ljudima. Uvijek sam spreman i činiti ću to drage volje. Planiram, na mjestima gdje imamo poznanstava, održavati trodnevna predavanja iz medicine, kojom se ja bavim. Pokušati ćemo to simbolično naplaćivati i uz ostalo i na taj način primaknuti novac za nastavak putovanja.
Ne bojite li se da ćete se izgubiti u ogromnim prostranstvima?
Puno zemalja kroz koje ćemo putovati, imaju samo makadamske ceste i po njima ćemo se kretati. Koristit ćemo GPS uređaje i u svako vrijeme znati gdje se nalazimo. U prtljazi neizostavno biti će moj kompas i karte, koje sam dobro naučio koristiti u vojsci. Spajamo staru i novu tehniku. Vožnjom na motorima uživati ćemo u razgledavanju i upijati ljepote prostranstava, kroz koja ćemo putovati. Izbjegavati ćemo rizike i pridržavati se ograničenja brzine obilježene na prometnicama, što preporučamo i ovdašnjim kolegama motoristima. Petru, koji je vrlo mlad, zašto ne i meni, putovanje je škola u kojoj se stvaraju prijatelji i nauči snalaženje u svakojakim situacijama.
Veselim se skorom polasku na put i ostvarenju svog životnog sna. Biti će to godina totalne promjene načina života, ekspedicija i avantura. Putovati znači učiti i pritom znati uživati - sa smiješkom završio je razgovor sa svjetskim putnikom pitomačkim doktorom Dominicom – Dadom Tesićem.
Tekst i fotografije Barica Mihoković
Post je objavljen 17.11.2010. u 20:14 sati.