Jednom u prolazu
gatara stara
htjede mi reći
sudbinu iz dlana
ako joj kažem
prvo slovo imena svoga
i kojega sam rođena dana.
Rekoh joj:
-Ime mi danas
počinje slovom V
kao Vukovar.
V-kao vrbe vukovarske.
V-kao Vučedol.
V-kao Vuka.
A rađala bih se uvijek
kad bi Dunavom
zaplivala štuka.
No, pusti mene,
gataro stara,...
Kaži brzo,
što je s "nestalima"
iz Vukovara?
Ima li živih?
Gdje li su sada?
I hoće li biti
Vukovara grada?
Između nas-tišina.
Netremice u oči je gledah
i suzu pusti gatara stara.
Problijedivši, promrmlja tiho:
-Oprosti gospođo!
Oprosti, ne vidim ništa!
Suza je sve što imam
za nesretne ljude
iz Vukovara.
Slavica Crnjac
Post je objavljen 17.11.2010. u 12:02 sati.