Marketing
subota iz snova
prvo tu
onda tu
pa još i tu
ako bude sreće
a ne bude kiše
proći ću još i starim stazama
pod ruku s najdražom
možda se sretnemo?
Retrospektiva sa sažetkom u prilogu
Interliber ove godine?
Gužva, gužva, gužva. Nikad više subotom, druge godine u srijedu, 15 minuta poslije otvorenja, da nas mama opet vidi na teveu u izravnom javljanju. I prebrzo je došao ove godine, već 10. 11., pa kud brže. A nisam neke stvari još od lani ni takla. Čak je i par kataloga ostao neotvoreno, pa su ih ove godine zamijenili novi. Jako volim te kataloge, oni su tu da me podsjete kako vrijeme leti, a ja ne uspijevam pročitati sve što bih željela. Slažem knjige u i na i oko polica i čekam, što? Penziju? Mila majko.
Što sam kupila? Nisam puno trošila, to je važno. Self help rules this winter. A što sad, svakom jednom voda dođe do grla i u svoj toj silnoj bujici ne pronalazi lako odgovore u sebi, već ih, drhtavih ruku i duše, traži u knjigama, možda netko zna, možda je netko, negdje, jednom... to isto...
Zato je uletila "Moć", koju reklamiraju kao nastavak "Tajne", ali ona to zaista nije. Knjižica se može lagano iščitavati bez da je "Tajna" pročitana, i to onako, bez opterećenja i na preskoke, prema naprijed i unazad. U čemu je caka, što je – moć? Pa ljubav, to svi znamo, ali lijepo je čitati o tome i lijepo je kada možeš pročitati da će sve biti sjajno ako izlazi iz ljubavi. A ja volim čitati takve stvari, i bude mi krivo kad ih kritiziraju.
Uletio je i jedan Chopra u najsladunjavijem izdanju, pa onda "Novac, muškarci i čokolada" Menne van Praag, koju sam progutala jutros uz kuhanje ručka. Pa onda "Razmetno ljeto", za 50,00 kn kod Algoritma, davno pročitana i obožavana knjiga, pa " Sudbonosno da", Elizabeth Gilbert, koju sam ostavila kovrčavoj u Zagrebu. Samo ne znam što će joj. Ona se druži s Marguerite Duras, a majka joj lagano klizi u glib sladunjavih romana i raznih moćnih tajni, vrhunskih sreća, uspjeha, ljubavi... moš mislit.
Da joj ne bi baš skroz zastranila, profesionalno me je provela kroz retrospektivu Roberta Auera u Klovićevim dvorima. A tamo sam se rastopila načisto i napola. Malo me je cijele ostalo... Sve te napisane rečenice raznih autora o vrhunskoj sreći, zaista blijede pred osjećajem koji obuzme moju osjetljivu dušu dok stojim pred takvom ljepotom, svim kritikama i nesavršenostima usprkos. Zaista, riječi se teško mogu usporediti s emocijom.
Antički Grci na tlu Hrvatske će nas pričekati do kraja siječnja. Što je još mjesec – dva u usporedbi sa svim tim stoljećima. Jer, bilo je već skoro tri, želučići su krulili, a Autotrans ne čeka nikoga, mada je mene pričekao, već koji sat kasnije.
- Molim vas, samo minut, da skočim po torbu, (onu, punu knjiga i kataloga), na garderobu - zavapila sam mladom šoferu točno u 17.00.
- Ajde, može - ljubazno će mladić.
A žena u najboljim godinama opali sprint po peronima zagrebačkog autobusnog kolodvora, najbrže što je mogla.
Do Karlovca se sirota nije ohladila, koliko ju je ugrijao taj maraton.
U 19.00 bila je na Žabici. Puna utisaka.
- Nesavjesna si - iz kreveta se javio sin, kojem je tata skidao lupocetima temperaturu, dok mu je majka bazala po Zagrebu.
Pružila sam mu knjigu. Pa magnetić s Auerovim motivom. Bilo mi je oprošteno.
Sažetak:
- Bilo je sreće i nije bilo kiše, pod ruku s najdražom... srce veliko ko kuća, kako napisah svojoj Playi.
- Ne kupovati knjige iz Algoritmove biblioteke čim izađu. Koštaju i do 190,00 kn, a već iduće godine cijena im pada na 50,00 kn. I na 19,90 kn u onoj Kiosk ediciji. Vodoriga i Trinaesta priča koštale su 129,00 kn, sada ne koštaju ni 20,00. Munje im i gromovi!!
- Kad je sivo i kad je loše, ali i kad je najblistavije, zašto ne, otići na neku lijepu izložbu. U Kloviću se uvijek nešto vrti, o Muzeju za umjetnost i obrt da ne govorim, samo ću reći - blago Zagrepčanima. Oni meni kažu: blago tebi, ti se svaki dan kroz Opatiju voziš. Isto? Hm...
- Poslovni autobus Rijeka – Zagreb – Rijeka izgubio je svrhu te poslovnosti koja se isticala uglavnom samo u brzini dolaska na odredište. Sad svi autobusi dođu za cca 2 do 2 i pol sata. Poslovni ne stane u Delnicama.
- Da bi se primijetile one fine niti koje vežu oca u predklimaksu i sina u postpubertetu, treba ih pustiti doma same, kad je jedan od njih u virozi. I otići nekamo, npr. na Interliber. Vratiš se doma, a ono - ljubav i mir vladaju. I pileća juhica, na štednjaku, topla...
Post je objavljen 12.11.2010. u 22:04 sati.