Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trijeznaglista

Marketing

Ti uopče ne izgledaš ko reper, to je zato kaj me obuko neven!


Jebote kakva godina. Fali mi gumb za iskapčanje mozga i lobotomiju istog jer mi je i takav više od koristi. Uspio sam napraviti nevjerojatne stvari u jako kratkom vremenu i valjda sad zbog toga proživljavam neki sentimentalni kaos svega ikada. U međuvremenu su se ljudi oko mene izmijenili i zgubio sam jednu frendicu koju sam jako volio. Uz sve to još uvijek pokušavam zaboraviti bivšu koja već godinu dana nije aktualna al me svejedno jebu stvari iz tog perioda života dok sam hranio njenu mačku i psa i gledao filmove u potkrovlju njenog stana na maksimiru. I sve kaj sam gradio s njom, spontano i humano, riječi i stvari koje se dese upravo vama i onda se još dugo smijete tome, sada je na dnu septičke jame i vrlo je neupotrebljivo. A pokušaj stvaranja nekaj sličnog s drugom me demotivira do pozicije male šumske bogomoljke. I onda piljim u zidove sobe, dižem neke tegove po teretanama i điram glupe krugove biciklom po bundeku. I mislim si kak sam se previše puta zaljubio i volio i ševio sa srcem, da mi je sad još jedno ponavljanje istog sasvim nemoguće.
A momentalno imam djevojku koja ima više razuma i čovječnosti od xy bivših, i sve, ali nju eto više nemrem voljet jer sam svu svoju ljubav već ispucao na nepregledan broj pokušaja svih ovih godina. Jebiga.
Istovremeno pokušavam zadržati sve dobre ljude u svojem životu al to je kao da žongliram sa 10 jack danielsa i očekujem da mi niti jedan neće pasti. Malo vjerojatno.
Najgore mi je navečer, kad ugasim štednu žarulju nad krevetom. Onda kreće vlak smrti iz gardelanda i ja u prvom redu prvog vagona. Povezujem riječi, filmove, glazbu, žene i sjećanja u molotovljev koktel. I onda si cugam cijelu noć da mi bude bolje smokin
A u zadnjih godinu dana sam 2 puta prešao okean, obžderavao se kineskom hranom u londonu, opijao se jeftinim pivama u montenegru i čuvao bazene u washington DC-ju. Noću krao materi auto da yebem na stražnjem sjedalu i usput se zasitio istog jer je sex izgubio čar isto kao što i maloljetnička nacugavanja jednom postanu previše dostupna da bi bila zabavna.
Projurio sam ko čolak autocestom, al ne ferrarijem već spejsšatlom i zapalio se od svega. Nije mi bilo potrebno da sletim s ceste. Razvio sam aliena u glavi koji, dragi moji doktori s rebra, nije posljedica mojih kroničnih alergija svega, već plod zaljubljivanja u krive žene, u neostvarive ideje i brije 'kak je tam prek bolje'. Stvorio sam objest. Zato se danas više nemrem zaljubit kak spada, veselit kak spada i normalno ponašat kak spada. Pogotovo navečer kad postanem izrazito neuračunljiv. Imam krive ljude za ideale i dok su svi brijali na kurt kobejna, ja sam brijao na anthony kiedisa i tom waitsa. U principu nema velke razlike osim kaj je kurt kobejn bio izrazito glup i needuciran. I usput je bio suicidalan kaj je bilo jako loše po njega. Moji su ideali bili drogeranti koji su na koncu uspjeli i najebali se matere svima baš zato kaj su ljudi ljubomorno vjerovali u njihovu propast.
Idem si slušat kandžiju i rihtat alarm za sutra ujutro.
Eto, vratio sam se i sve je super. Podržimo falklandske pingvine.




Post je objavljen 11.11.2010. u 00:52 sati.