Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milemylo

Marketing

Između jave i sna ili tu negdje...DIO 1. ( true story )

Mislio je da taj dan neće nikad proči. Još jedna gorka porcija ponižavanja za laku noć i kao i sve prethodne ponovno ničim izazvana. Nije on bio svetac niti je izigravao mučenika, ali svijet u kojem je živio više je nalikovao na stakleno zvono u kojem je strogo kontroliran svaki njegov pokret.
Zavalio se u krevet smiren znajući da ima cijelu noć pred sobom da podijeli sa svojim mislima. Po običaju upalio je radio na omiljenoj stanici koja je puštala techno glazbu. Nije bio nabrijan na tu vrstu glazbe ali otkrio je da mu ona najbolje odgovara prije sna.
Nije ni osjetio da je kliznuo u san.

"... Vidio je sebe kako hoda plažom svjestan kako je netko iza njega za koga je siguran da ga pozna ali ne zna tko je. Bio je predivan sunčan dan i on je hodao prema bistroj vodi mora. Zagazio je do koljena u hladnu vodu i sagnuo se da uzme u ruku predmet što mu je zapeo za oko. Bila je to školjka veličine usne harmonike. Djelovala je tajanstveno i nevino. Uspio je da ju otvori iznenadivši se njenim sadržajem. Jedna polovica školjke bila je ispunjena bistrom vodom a druga polovica sadržavala je meso školjke.
Kad je podigao pogled sa školjke ugledao je beskućnika kako zgrčeno sjedi na plaži, par metara ispred njega. Beskućnik je zabrinuto gledao u njegovom smjeru a kad je on prinio školjku bliže licu da osjeti miris, beskućnik se počeo nekontrolirano tresti i mahati rukama. On je čuo u glavi glas koji mu je govorio da ne prinosi školjku usnama, ali bilo mu je teško za povjerovati kako je školjka opasna za život. Da bi to prezentirao, pogledao je ravno u oči beskučnika i prinio sadržaj školjke usnama....."

Strahovit trzaj, kao da ga netko izvlači iz tijela protresao mu je cijelo tijelo. Odmah je otvorio oči i zapanjio se. Prekrasna mlada žena svijetle kose sa najljepšim osmijehom kojeg je on ikad vidio, stajala je uz njegov krevet i s obje ruke držala njegovu desnu nogu u zraku. Iako je želio vjerovati kako još uvijek sanja, ipak je bio svjestan da je budan. Njene su ruke ostavile trag na njegovoj koži, i jasno je osjećao njenu toplinu.
A onda je ona pustila njegovu nogu da padne na krevet i ponovno mu se osmjehnuvši krenula van iz sobe.
Gledao je u nju kao da gleda u svoju majku. Nije bila duh! Nije mogao vidjeti kroz nju. Ali tko je onda bila? Što? Gledao je kao ukopan kako otvara vrata njegove sobe , i slušao njene korake dok je odlazila. Bio je previše pod dojmom da bi reagirao.
Njegov je um odbijao shvatiti prizor kojem je svjedočio ali isto tako nije mogao pronači jasno opravdanje.........
Tko je to bio? Anđeo? Duh? Igra li se njegov mozak s njegovim razumom!? Milijuni pitanja odmah su mu ispunila glavu....

Post je objavljen 09.11.2010. u 01:22 sati.